Еndrju Brukman iz Pontiprida, Vels, nikada nije bio u vezi i danas, sa 47 godina, otvoreno govori o svojoj nevinosti. Njegova priča počinje u djetinjstvu, kada su se njegovi roditelji razveli dok je imao samo 10 godina. Ovaj događaj ostavio je dubok trag na njegovu psihu, dodatno pojačan vršnjačkim nasiljem u školi.
„Uvijek sam bio povučen i tih, uvijek sam se plašio, bio sam emotivan. U školi su me maltretirali. Bio sam drugačiji. Bio sam čudan,“ prisjeća se Еndrju.
Strah od konflikata koje je posmatrao u braku svojih roditelja doveo je do toga da razvije „strah od života“ i da se povuče u samoću.
Borba sa sopstvenom seksualnošću i usamljenost
U tinejdžerskim godinama, Еndrju je shvatio da ga privlače muškarci, ali je strah od homofobije i neprihvatanja u društvu tog vremena doveo do toga da potisne svoju seksualnost.
„Strah je rastao. Povukao sam se u ormar,“ kaže on.
U svojim 30-im godinama, Еndrju je razvio zavisnost od pornografije, koja je postala njegov jedini izlaz i način da se nosi sa potisnutim seksualnim željama.
„To je bio moj jedini izlaz. Moj jedini način da osjetim seks i vidim seks. Bio sam ljubomoran na njih (porno zvijezde). Bio sam bijesan što ni u privatnosti ne mogu da imam seks,“ priznaje.
Put ka prihvatanju i iscjeljenju
Еndrju je potražio terapiju i počeo da uzima antidepresive u kasnim 20-im godinama, ali su borbe sa samopouzdanjem i samopoštovanjem nastavile da ga prate.
„Nisam želio da prolazim kroz sve to - radije bih bio sam. Osjećao sam sramotu (zbog toga što sam nevin). Nedostatak samopouzdanja, samopoštovanja i potiskivanje seksualnosti doveli su me do toga da potražim terapiju jer sam bio prestravljen od intimnosti sa bilo kim. Sada se ne stidim što sam nevin sa 47 godina,“ kaže on.
Pisanje kao terapija i novi početak
Еndrju je pronašao utjehu u pisanju, što mu je pomoglo da izrazi emocije koje je godinama potiskivao. Objavio je knjigu „Boje rijetke ptice“ (Colours of a Rare Bird), u kojoj otvoreno govori o svojim iskustvima, strahovima i putu ka samoprihvatanju. Knjiga je postala njegov način da se oslobodi osjećaja srama i da podijeli svoju priču sa svijetom.
„Pisanje mi je pomoglo da pronađem svoj glas, svoje samopouzdanje i svoju vrijednost. Sada, kada se spremam da objavim svoju knjigu, ponosan sam na to ko sam. Ova knjiga nije samo o meni - ona je o svima nama koji smo se borili da pronađemo svoj glas,“ piše na njegovom sajtu.
Angažovanje u zajednici i nada za budućnost
Еndrju je počeo da se angažuje u lokalnoj LGBT zajednici i po prvi put je volontirao na lokalnom Prajdu. Takođe, dio prihoda od njegove knjige namijenjen je podršci programu „Ponos u starenju“ (Pride in Ageing) LGBT fondacije, koji pomaže starijim LGBT osobama koje se osjećaju izolovano ili odbačeno.
„Ljudi žele nadu. Žele da znaju da zaista postoji nešto tamo. Žele da znaju da je sve u redu. Imao sam privilegiju da dovedem ljude Hristu, kao što mi je on tražio. Sva vlast koju je on imao, dao je nama u ime Isusa Hrista, ne zbog toga ko smo mi,“ rekao je Еndrju u intervjuu za jednu emisiju.
