Iako se najčešće povezuje s proizvodnjom piva, hmelj (Humulus lupulus) krije mnogo više od gorkih tonova koje daje ovom omiljenom piću.
Riječ je o biljci iz porodice Cannabaceae, čiji izdanci – nježni poput divljih šparoga – danas predstavljaju jednu od najskupljih gastronomskih delicija u Еvropi.
Njegovi mladi izdanci, blago gorkog ukusa i bogatog nutritivnog profila, konzumiraju se u proljetnim mjesecima i cijene zbog svoje nježnosti i sezonskog karaktera, prenosi Klik.
U nekim evropskim državama, kilogram svježe ubranih izdanaka hmelja dostiže i vrtoglavih 1.000 evra. Dok se na zapadu Еvrope ovi izdanci smatraju pravim kulinarskim luksuzom, u Hrvatskoj i šire na Balkanu gotovo da su zaboravljeni.
Istorija hmelja: Od egipatskih napitaka do bavarskog piva
Iako se danas hmelj neraskidivo vezuje uz proizvodnju piva, njegova upotreba u ishrani i medicini seže daleko u prošlost. U doba drevnih Еgipćana koristile su se namočene žitarice za pripremu napitaka sa ljekovitim svojstvima, iako hmelj tada još nije bio dio recepture.
Tek u 11. vijeku, bavarski monasi počeli su da koriste hmelj za aromatizovanje i konzerviranje piva. Upravo su oni popularizovali njegovu upotrebu u pivarstvu, dajući pivu karakterističnu gorčinu koju danas poznajemo. No, osim u industriji piva, hmelj je od samih početaka imao značajnu ulogu i u narodnoj medicini.
Sveštenici su ga koristili kao prirodni sedativ – pomagao je kod smirenja nerava, nesanice, a spominjao se čak i u kontekstu smanjenja libida. Njegova svestranost učinila ga je dragocjenim saveznikom i u kulinarstvu i u farmaciji.
Delikates za gurmane: Skupa, kvarljiva i rijetka
Danas se izdanci hmelja smatraju gastronomskim draguljem u evropskim restoranima. Njihova cijena proističe iz više faktora: rastu samoniklo, teško ih je uzgajati, berba je ručna i sezonska, a rok trajanja izuzetno kratak. Najbolje ih je konzumirati odmah nakon branja, zbog čega su dostupni gotovo isključivo lokalno.
Upravo ta kombinacija ograničene ponude i visoke potražnje pretvorila je izdanke hmelja u luksuzni proizvod koji može dostići cijenu od čak 1.000 evra po kilogramu.
Balkanski paradoks: Imamo savršene uslove, a ne proizvodimo
Iako klimatski uslovi u Hrvatskoj – ali i širom bivše Jugoslavije – savršeno pogoduju uzgoju hmelja, ova biljka gotovo da je iščezla iz domaće poljoprivredne slike. Nekada se uspješno uzgajao u mjestu Gregurovec kraj Križevaca, gdje je lokalna zadruga proizvodila sortu slovenačke Aurore. Međutim, zadruga je prestala s radom 2012. godine, a s njom je ugašen i organizovani uzgoj hmelja u toj zemlji.
Za ozbiljan uzgoj hmelja potrebna su značajna ulaganja – od infrastrukture do tehnološke opreme. To često obeshrabruje male proizvođače. Ipak, s obzirom na rastuću popularnost kraft pivarstva i domaćih proizvoda, hmelj u ovom regionu ima potencijal za povratak – uz uslov jače podrške države i lokalnih zajednica.
Prilika za domaće preduzetnike
U vremenu kada domaća poljoprivreda traži nove modele održivosti i tržišne niše, hmelj se nameće kao zanimljiva, i prije svega – vrijedna opcija. Ne samo za potrebe pivarske industrije, već i za visoku gastronomiju, koja sve više cijeni sezonske i autentične proizvode.
Možda je zaista vrijeme da ponovo pogledamo ovu biljku – ne samo kao sastojak piva, već kao resurs čiji potencijal Balkan trenutno – nepotrebno – zanemaruje.
.webp)
