U srpskom jeziku postoji više od 150.000 riječi, uključujući i pozajmljenice koje su se odomaćile do te mjere da ih odavno smatramo svojima, a ne stranog porijekla. Zabilježeno je i više hiljada turcizama. Jedna od riječi koje smo preuzeli iz turskog rječnika je - kašika.
Kašika je obavezan dio pribora za jelo u obliku eliptične plitke posudice sa dugačkom drškom. Tako glasi zvanična definicija. Еnglezi je zovu "spoon", Nijemci "loffel", Hrvati "žlica", a Turci - "kaşik". Naša "kašika" je, vrlo očigledno, najsličnija turskoj, što znači da joj je i porijeklo iz Male Azije.
Ipak smo, što se kaže, nekoliko vijekova bili pod Turcima, pa smo usvojili i neke njihove riječi. Podsjetimo, čak nekoliko hiljada. Međutim, slovenski pojam za eliptični predmet kojim se jede je - "ložica", i potiče od glagola jesti ili založiti se.
Većina slovenskih naroda danas koristi riječ izvedenu iz tih pojmova. Tako je, na primjer, kašika u Rusiji i Ukrajini "ložka", Slovaci kažu "lyžička", Poljaci "lyžka", Česi "lžice", Makedonci "lažica"... Nećete pogriješiti, dakle, ako upotrijebite tu riječ, samo što će u Srbiji malo ko razumjeti na šta se odnosi.
Ipak, u nekim krajevima naše zemlje mogla se čuti i "ložica". Kada se jednom prilikom povela polemika o tome, komentari su bili vrlo zanimljivi: "Tako je moja pokojna baba govorila, a mi je ispravljali", "Moja baba i danas kaže ložica", "Zato imamo izraz 'založi glad'", "Petsto godina nije malo"..