Sir je jedan od najomiljenijih prehrambenih proizvoda širom svijeta i nezaobilazan dio mnogih trpeza.
Novo naučno istraživanje stavilo je upravo ovu svakodnevnu namirnicu pod lupu, otkrivajući podatke koji bi mogli iznenaditi potrošače.
Šta su izdvojili?
U studiji sprovedenoj u saradnji Univerzitetskog koledža u Dablinu i Univerziteta u Padovi, naučnici su analizirali razne mliječne proizvode kako bi utvrdili potencijalno prisustvo – mikroplastike, inače, nevidljive golim okom.
I dok su ranija istraživanja bilježila mikroplastiku u vodi, pivu, čajevima i mleku u prahu, sir se do sada nije našao na toj listi. Nova analiza to mijenja, prenosi Dejli Mejl.
Naučnici su ispitali različite vrste mliječnih proizvoda i otkrili da je prisustvo mikroplastike značajno više nego što se ranije pretpostavljalo. Posebno su se izdvojili zreli sirevi – oni koji sazrevaju duže od četiri mjeseca, a kod kojih je u proseku pronađeno čak 1.857 čestica mikroplastike po kilogramu.
Sir pod lupom
Svježi sirevi sadržali su oko 1.280 čestica, dok je i samo mlijeko pokazalo prisustvo od 350 čestica po kilogramu. Radi poređenja, to znači da zreli sir može sadržati i do 45 puta više mikroplastike nego flaširana voda.
Nova studija je objavljena u časopisu npj Science of Food, a istraživači tvrde kako mikroplastika dospeva u mlečne proizvode najčešće kroz procese prerade i pakovanja.
Međutim, u studiji nije precizirano odakle potiču uzorci, osim da su kupljeni u velikim trgovinskim lancima. Nisu navedeni konkretni brendovi, zemlje porekla ili proizvođači analiziranih proizvoda.
Plastika ulazi u sir putem filtera, opreme, ambalaže, pa čak i odeće radnika u prehrambenoj industriji, poput kuta, rukavica i mrežica za kosu. Zanimljivo je i to da se tokom prerade mleka u sir, uklanjanjem tečne surutke i koncentrisanjem čvrstih materija, povećava i koncentracija mikroplastike, navode naučnici.
Autori studije naglašavaju potrebu za dodatnim istraživanjima i hitnim mjerama:
"S obzirom na sveprisutnu upotrebu plastike u mliječnoj industriji i složenost proizvodnog lanca, ključno je razumjeti puteve ulaska mikroplastike u proizvode kako bi se osigurala bezbjednost hrane i zaštita potrošača”