Da je srpski jezik prepun turcizama nije ništa novo. To su riječi preuzete iz turskog jezika i posebno su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva – grčki, bugarski, makedonski, jermenski, naravno, srpski. Ipak, ovo je jedina srpska riječ u turskom jeziku.
Smatra se da su nam turski osvajači „u amanet“ ostavili preko šest hiljada svojih riječi. Neke od njih zastarjele su, pa i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem tri hiljade riječi koje su nam stigle iz turskog.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih. Međutim, nisu samo Srbi „pozajmljivali“ riječi.
Viševjekovno miješanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske riječi. Neki stručnjaci smatraju da je takvih riječi u turskom čak 1000, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi ili se koristi rijetko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko riječi slovenskog porijekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…
Međutim, samo za jednu riječ se sa sigurnošću može reći da je srpska – Božić.
Turci ovaj srbizam izgovaraju kao „Bodžuk“. Kada kažu „Bodžuk“ misle na praznik rođenja Hrista 7. januara.
