Milionima ljudi se svake godine ukloni slijepo crijevo i nastave da žive zdravim životom. Slijepo crijevo je organ koji se tradicionalno smatrao prilično beznačajnim. Sve više istraživanja pokazuje da nije toliko nevažno da li imamo slijepo crijevo i da ono obavlja neke potencijalno važne funkcije u tijelu.
Slijepo crijevo (intestinum cecum) je otprilike veličine našeg malog prsta i zatvoreni je dio desnog kolona. Izdiže se iz dijela gastrointestinalnog sistema koji se naziva cekum, neke vrste kesice unutar debelog crijeva, i nalazi se na donjoj desnoj strani stomaka, odmah blizu karlice, objašnjava dr Heder F. Smit, profesorka anatomije na Univerzitetu Midvestern u Arizoni.
U anatomiji slijepo crijevo je poznato stotinama godina, ali Čarls Darvin je među prvima koji je pisao o njemu i postavio hipotezu da je to evolutivno zaostali organa koji je služio svrsi u nekom trenutku ljudskog razvoja, ali da nam više nije potreban.
Pošto se često dešava da dođe do upale slijepog crijeva, jedna od najranijih hirurških procedura je upravo bila uklanjanje slijepog crijeva.
Jedna od zaista zanimljivih stvari u vezi sa slijepim crijevom, napominje prof. Smit, jeste to što se zapravo razvijalo i pojavljivalo nezavisno više puta tokom evolucije sisara. Otprilike 30 različitih puta na stablu života sisara, pojavila se neka vrsta cekalnog slijepog creva koje ne izgleda uvijek kao vermiformna vrsta crvolikog slijepog crijeva.
„Ponekad je veoma izdužen, pomalo se sužava na kraju cekuma. Ponekad je to sićušna izbočina koja se izdiže tamo gdje bi trebalo da bude cekum. Ali u suštini, pojavljivao se više puta, što ukazuje da ima značajnu funkciju kod sisara, a ne samo kod ljudi“, objašnjava profesorka.
Otkud stav da nam slijepo crijevo ničemu ne služi
Djeluje krajnje razumno tumačenje da slijepo crijevo nema nikakvu funkciju u našem organizmu, s obzirom na činjenicu da njegovo uklanjanje ima relativno minimalne negativne nuspojave. Mnogo ljudi može i živi savršeno zdravim životom bez slijepog crijeva, ali to ne znači da nije korisno imati ga, napominje dr Smit.
Šta medicina danas zna o njegovoj ulozi
Kako navodi prof. dr Heder F. Smit, slijepo crijevo izgleda da ima dvije komplementarne uloge u tijelu, i obje imaju veze sa pomaganjem gastrointestinalnom sistemu da odgovori na invazivne patogene.
Prva ima veze sa imunim tkivom, je u slijepom crijevu postoji koncentracija limfoidnog tkiva što pomaže imunom sistemu da pokrene svoj početni odgovor protiv invazivnih patogena. Druga uloga se naziva hipoteza sigurne kuće i nju je predložio tim sa Univerziteta Djuk, 2007. godine. Identifikovali su biofilm u slijepom crijevu, odnosno postojanje sloja zdravih, dobrih crijevnih bakterija unutar slijepog crijeva.
„Dakle, tokom perioda gastrointestinalnih tegoba, kada tijelo ima dijareju, većina dobrih crijevnih bakterija se ispire iz debelog crijeva. Ali pošto slijepo crijevo ima relativno uzak prečnik i uzak lumen, ono štiti i djeluje kao neka vrsta sigurne kuće za ove dobre crijevne bakterije. A to znači da nakon što se epizoda završi, ovaj rezervoar zdravih crijevnih bakterija u slijepom dijelu može ponovo da naseli ostatak crijeva i vrati sve te dobre crijevne bakterije“, navodi profesorka.
Postojanje limfoidnog tkiva u slijepom crijevu prvi put je otkriveno negdje šezdesetih godina, a zna se da je limfoidno tkivo sekundarna vrsta imunog tkiva koje kad god je prisutno, pomaže u podršci imunog sistema. Takođe, zna se i da kad god postoji sloj zdravih crijevnih bakterija, on će pomoći u podršci crijevima i na neki način ih ponovo naseliti.
Kako onda živimo bez slijepog crijeva
Postoje i drugi načini za borbu protiv invazivnih patogena, a danas postoje i drugi načini za repopulaciju crijeva bakterijama, poput konzumiranja probiotika ili jogurta. Postoje zaobilazna rješenja za ljude koji nemaju slijepo crijevo, a u širem smislu, blagi nedostatak kada su u pitanju problemi sa varenjem možda zapravo i nema toliko negativan evolutivni efekat, napominje profesorka.
Međutim, postoje studije koje su pokazale da ljudi bez slijepog crijeva imaju veću vjerovatnoću da dobiju infekcije sa Clostridium difficile C. diff, veoma agresivnom bakterijom, mada se to dešava samo povremeno.
Upala slijepog crijeva
Do upale slijepog crijeva obično dolazi kada se mali komad digeste, mali komad hrane koji se vari, zaglavi u prečniku slijepog crijeva i ograniči protok krvi. Vremenom, slijepo crijevo dobija sve manje i manje krvi i postaje sve više upaljeno. Nije u stanju da se pravilno drenira. I što se više upali, to je sklonije pucanju, i tada može postati izuzetno problematično, moguće čak i fatalno, kada pukne, jer sav unutrašnji sadržaj gastrointestinalnog sistema može da procuri u trbušnu duplju, ističe profesorka.
Do sada se upala slijepog crijeva rješava isključivo hirurškim putem. Trenutno se testiraju neke vrste eksperimentalnih tehnika liječenja upale antibioticima ili nekim drugim nehirurškim metodama.
„Neki ljekari isprobavaju ovo u slučajevima koji nisu teški kako bi vidjeli da li mogu da koriste ovu alternativu umjesto da odmah pređu na operaciju. I ako je moguće liječiti apendicitis bez operacije, čak i samo u nekim slučajevima, to može biti prednost za pacijenta. Ali naravno, kada se slijepo crijevo zaista upali, što je obično tada kada ljudi to primijete, često je prekasno za bilo šta drugo osim samo hirurškog uklanjanja“, smatra prof. Smit.
Trenutno je nauka posvećena istraživanju mikrobioma, posebno crijevnog mikrobioma, i profesorka vjeruje da će se reputacija slijepog crijeva sigurno poboljšati kako medicina bude više saznavala o crijevnom mikrobiomu i interakciji između organa.
