Dina L. Keli je profesorka psihijatrije za istraživanje mentalnih bolesti na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Merilendu, koja je posljednjih 17 godina vodila klinička ispitivanja šizofrenije i teških mentalnih bolesti, kao i aktivna u psihofarmakološkim istraživanjima.
"Bila bih skeptična da ste mi rekli da ću na kraju proučavati ovu vezu", rekla je Kelijeva. "Moje razmišljanje je bilo terapija i lijekovi; nisam znala da hrana i ishrana zapravo mogu biti dobri lijekovi".
Njeno naučno putovanje je počelo analizom podataka o vojnicima tokom Drugog svjetskog rata. Pokazalo se da je tokom nestašice pšenice došlo do smanjenja broja hospitalizacija.
Kelijeva i njene kolege su zatim proučile rad Kertisa Dohana, psihijatra, iz 1970-ih, koji je objavljivao slučajeve ljudi sa šizofrenijom koji su se oporavili na ishrani bez pšenice. Dohan je takođe posjetio udaljena ostrva u Papui Novoj Gvineji, gdje pšenica nije bila dio ishrane, i otkrio da nema registrovanih slučajeva oboljelih od šizofrenije- za razliku od njenog prisustva kod populacija koje jedu pšenicu.
Kelijeva je potom imala priliku da sprovede veliko kliničko ispitivanje koje je ispitalo antitijela koja tijelo proizvodi kao reakciju na gluten. Ono što je otkrila bile su veoma visoke stope antitijela na gluten u tijelima ljudi sa šizofrenijom. Njeni nalazi su je sada naveli na vjerovanje da postoji jaka veza između funkcije mozga i ljudi koji imaju osjetljivost na gluten. I u tom vjerovanju nije usamljena.
Dokazi pokazuju da konzumiranje hrane koja sadrži gluten može biti povezano sa mnoštvom psihijatrijskih simptoma, putem imunog odgovora, kod čak jedne od 17 osoba.
"Oslobodite se žitarica", knjiga čiji je koautor, objedinjuje najnovija istraživanja na ovu temu.
"Zaista postoji jaz između gastroenterologije i psihijatrije. Ne znamo sve. Ali ovo je još jedan korak bliže povezivanju tačaka o ovim bolestima".
Šta je osjetljivost na gluten?
Gluten je grupa proteina koji se nalaze u pšenici, ječmu i raži. To su ključne žitarice koje se nalaze u hljebu, tjesteninama, pecivima i mnogim drugim mnogima omiljenim namirnicama. Neki ljudi su osjetljivi na gluten. To znači da se njihov imuni sistem "bori" protiv glutena kao stranog uljeza u tijelu.
Celijakija je najpoznatiji tip autoimune bolesti povezane sa glutenom. Ona uzrokuje oštećenje digestivnog trakta što dovodi do niza gastrointestinalnih simptoma kao što su dijareja, nadimanje i bol u stomaku, kao i umor, gubitak težine i osip na koži.
Celijakija se javlja u porodicama i dijagnostikuje se putem analize krvi ili biopsije crijeva. Povezana je sa drugom vrstom osjetljivosti na gluten, često nazvanom necelijakijska osjetljivost na gluten (NCGS), koja je oko 10 puta češća od celijakije.
Međutim, testovi na celijakiju su često negativni kod osoba sa NCGS-om.
"Teško je za nekoga da mu se dijagnostikuje necelijačna osjetljivost na gluten", istakla je Kelijeva.
Gluten i upala
Gluten je uveden u našu ishranu tek prije oko 6.000 godina. "Ideja o njegovom razlaganju je zaista izazovna za naše tijelo i nikada se ne razgradi u potpunosti", navela je Kelijeva.
Kada osoba sa osjetljivošću na gluten pojede nešto što sadrži gluten - čak i "zdravu" smeđu pastu ili hljeb - njeno tijelo proizvodi antitijela za borbu protiv glutena.
Dok se dvije vrste proteina spajaju da bi se napravio gluten, gliadin i glutenin, upravo prvi izaziva imuni odgovor. Ovo može da izazove upalu i doprinese oštećenju crijeva, što dovodi do razvoja "sindroma propustljivog crijeva".
Oslabljeni crevni zid omogućava antitijelima na gliadin da cure iz crijeva u krvotok. "Kada prođe kroz sluzokožu želuca, tijelo ga za neke ljude vidi kao stranu supstancu", objasnila je Kelijeva.
Upala i mozak
Shodno tome, upala može da se javi i u drugim dijelovima tijela, uključujući i mozak. Kada antitijela dospiju do mozga, simptomi koji se razvijaju mogu uključivati ne samo maglovito razmišljanje i nedostatak energije, već i lošu emocionalnu kontrolu, anksioznost, promjene raspoloženja, halucinacije i/ili napade, koji su često otporni na liječenje lijekovima.
"Postoji specifična peptidna sekvenca nazvana 33-mer koja se nalazi u pšenici i koja je u velikoj mjeri povezana sa imunološkim odgovorom", rekla je ona, pa dodala: "Ako pogledate strukturu toga, veoma je slična jednoj od struktura GRINA receptora, receptora u mozgu. Dakle, naša tijela potencijalno ne mogu da uoče razliku".
Jedna od njenih teorija je da kod nekih ljudi njihov imuni sistem možda napada dio tkiva u mozgu jer izgleda kao gluten.
"Imamo rad koji pokazuje da su ova antitijela na receptore u mozgu veća kod ljudi koji imaju antigliadinska antitijela".
Šta uzrokuje depresiju i anksioznost?
Dio mozga koji se naziva amigdala funkcioniše tako što pomaže u smirivanju straha i anksioznosti. Pokazalo se da ljudi sa anksioznim poremećajima imaju preuveličan amigdalni odgovor kada su izloženi događajima koji izazivaju anksioznost.
Smatra se da je serotonin, hemijski glasnik u nervnom sistemu i dio komunikacionog sistema mozga, ključni neurotransmiter uključen u anksiozne poremećaje. Zanimljivo je da crijeva obezbjeđuju približno 95 odsto ukupnog serotonina u tijelu, a na proizvodnju utiče poseban balans crijevnih mikroba kod pojedinca.
Naravno, nisu svi sa psihijatrijskim i neurološkim problemima osjetljivi na gluten.
Kelijeva je istakla da je zanimljivo sljedeće: "Svi ovi poremećaji o kojima pišemo, literatura sada naginje ka tome da svi imaju upalu kao uzrok. Imuni sistem vjerovatno ne funkcioniše kako treba kod nekih ljudi. A to dovodi do inflamatornih markera i upale. Moj prijedlog je da je za neke ljude gluten jedan od krivaca za ovu imunološku inflamatornu reakciju".
Najčešći simptomi koje Kelijeva vidi kod svojih psihijatrijskih pacijenata su moždana magla, anksioznost ili depresivni simptomi.
"Ponekad imaju glavobolje i migrene. Bolovi u zglobovima su takođe česti".
Celijačna bolest i dijagnoze NCGS-a su češće kod osoba sa simptomima ADHD-a nego u opštoj populaciji.
Veza između celijakije i depresije je dobro utvrđena. Jedna velika studija sprovedena na više od 2.000 ljudi sa celijakijom pokazala je doživotnu prevalenciju depresivnih simptoma od 39 odsto.
"Jedna teorija je da depresija proizilazi iz teškoća života sa hroničnom bolešću", rekla je Kelijeva, pa pojasnila: "Ali postoje studije koje pokazuju direktniju fiziološku vezu između celijakije i depresije".
Postoje još jasniji klinički podaci da se osobama sa šizofrenijom može pomoći pridržavanjem dijete bez glutena.
Jedna Kelina pacijentkinja koja je patila od šizofrenije uvijek je vidjela da joj se bolest pogoršava nakon što je konzumirala gluten.
"Dobro se snalazila u zajednici, ali kada je imala gluten, bila bi hospitalizovana. Kada bi stigla u bolnicu, davali bi joj gluten jer nisu vjerovali porodici da je to važno. Svaki put bi porodica morala da se bori oko toga u svakoj bolnici", navela je Kelijeva.
