Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog prepodobnog Sisoja Velikog, koji je u srpskom narodu izuzetno poštovan i cijenjen kao zaštitnik djece i brzi pomoćnik u svakoj tuzi i nevolji.

U narodu je ustaljeno vjerovanje da na ovaj dan treba obavezno zapaliti svijeću ovom svecu kako bi vam “krenulo u životu”.

Takođe se vjeruje i da nije dobro da najmlađi, čiji je ovaj svetac zaštitnik ignorišu dan onoga koji ih čuva…

Ako na današnji dan pada kiša, obavezno treba pustiti djecu da istrče napolje i dobro pokisnu! U nekim krajevima i do danas je sačuvao vjerovanje da je to voda koju Sveti Sisoje sa neba šalje na njih i da će tako najbolje i najzdravije porasti.

Stariji kažu da je Sveti Sisoje najveći prognitelj svih đavola koji napadaju djecu. Zbog toga se vjeruje da danas djeca mogu ostati napolju i noću, jer svi demoni bježe i kriju se.

Dio moštiju Svetog Sisoja nalazi se u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.

Tačan podatak kada je Sisoje došao u Srbiju ne postoji. Definitivno se zna da je Sisoje do 1391. godine bio iguman u Hilandaru, što se utvrđuje u dokumentima koja svjedoče o pomirenju Srpske crkve i Carigradske patrijaršije.

Prilikom nadiranja Turaka, mnogi monasi su bježali iz južnih predjela, a spas i zaštitu tražili kod kneza Lazara.

Tadašnji knez ih je primao i raspoređivao po već postojećim manastirima ili im podizao nove. Sisoje, koji je pripadao grupi isihista /Sinajiti/ odužio se knezu tako što je umnogome, zajedno sa ostalim monasima, uticao na srpsku pobožnost.