Ružolike formacije koje u pustinjama širom svijeta nastaju jednostavnim prirodnim procesom predstavljaju svojevrsne izdanke surovog tla.

Ovaj kristalni habitus nastaje kada se kristali formiraju u suvim i pješčanim sredinama. Zrna pijeska, naime, ostaju zarobljena u gipsu i baritu, što se uglavnom dešava tokom isparavanja nakon kratkih i rijetkih kiša. Miješanjem i kristalizacijom pijeska s mineralima gipsa i barita formiraju se „pločice“ koje podsjećaju na latice ruže.

Pustinjske ruže nastale zahvaljujući gipsu su obično jasnijih linija i oštrijih ivica nego one od barita. Ipak, ruže se mogu formirati i od celestina i drugih minerala evaporata.

Ovakvim procesom može nastati jedna ruža ili veći broj tijesno zbijenih formacija koje podsjećaju na bukete, a njihova veličina varira od formacije veličine graška do one prečnika čak 10 centimetra.

Najčešće se mogu vidjeti na rubovima Sahare i u velikim slanim površinama južnog Tunisa, ali se mogu formirati u svakoj pustinji u kojoj za to postoje uslovi. U meksičkim pustinjama obično se mogu vidjeti buketi pustinjskih ruža, a najpoznatije ovakve formacije nalaze se u Oklahomi, gdje su nastale u periodu perma, posljednjem periodu paleozoika, prije 250 miliona godina, kada je ovaj dio današnjih Sjedinjenih Američkih Država bio prekriven morem. Kako se more povlačilo, barit se brzo pomaljao iz vode i došlo je do kristalizacije zrna kvarcnog pijeska, uslijed čega su nastale formacije crvenkastog pješčara. One su danas poznate kao Garberski pješčar i sadrže veliki broj prelijepih pustinjskih ruža.

[gallery ids="357257,357258,357259,357260"]