Milorad Dodik nije subjekt politike, on je politički objekat, koji je napravila američka spoljna administracija, istakao je Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS.

"On se kreće u jednom programu američke politike, koji se formira za potrebe američkih interesa, spoljnopolitičke saradnike na terenu, i gasi se kada oni više nisu potrebni ili kada postanu problematični. Posmatrajući tu spoljnopolitičku igru u svijetu, ruska spoljnopolitička administracija je razvila svoju igru i pažljivo planirala kada da zaposjedne kabinete onih ljudi koji su u toj fazi tog spoljnopolitičkog američkog programa da više ne trebaju interesima SAD ni da ih oni uklanjaju", rekao je Tadić za Vijesti.ba.

On je istakao da su tu situaciju imali i Hosni Mubarak, Moamer Gadafi i Sadam Husein, kao i brojni drugi u svijetu, koje je svojevremeno napravila američka administracija za svoje potrebe i postepeno ih uklanjala kada im više nisu interesantni.

"Svi su oni, kao posljednji svoj politički izlaz, igrali na to da počnu sarađivati sa drugom stanom, tj. sa ruskom spoljnopolitičkom administracijom", dodao je Tadić.

Asad i Erdogan

Prema njegovim riječima u ovom trenutku postoje tri čovjeka koji su u takvoj vrsti statusa.

“Jedan je u betoniranom bunkeru, to je sirijski predsjednik Asad. Drugi je u početnoj fazi tranzicije iz američkog u ruskog saveznika, to je turski predsjednik Erdogan.”

"Na određeni način, kao treći, pojavljuje se ime Milorada Dodika, s tim što on nije do te mjere bitan da bi se bilo ko tako značajno bavio njime, bilo da je u pitanju njegovo rušenje ili njegov opstanak na vlasti", kazao je Ognjen Tadić za portal Vijesti.ba.

Komentarišući situaciju u vezi sa referendumom u RS i stav PIK-a Tadić je istakao da da nijedna normalna politika danas u “ovoj zemlji ne počiva na tome da gradi prijetnju prema drugom ili trećem narodu”.

"Narodi moraju odbaciti one stranke i političare koji im nude opciju međunacionalnih i međuvjerskih sukoba, a kako bi izostala borba protiv kriminala i korupcije. Za to je potrebna ogromna svijest ljudi, koju nije lako očekivati imajući u vidu sve što se dešavalo iza nas. Stoga je možda najznačajnija poruka da svaki čovjek za sebe mora djelovati kao građanin puno razumnije i donositi pametnije odluke, nego što smo u stanju da to činimo kao nacionalni ili partijski kolektivitet", rekao je on.