Na Petrovačkoj cesti u izbjegličkoj koloni tokom granatiranja hrvatskih aviona Spaso Rajić ostao je bez dvoje djece. Ubili su ih mlade i nedužne samo zato jer su bili Srbi.
''Tuge i bola. Šta da vam kažem. Jednostavno nemam riječi svaki dan mi je teži i bolniji. Jedino mi je utjeha moji unučad što imam'', kazao je Spaso Rajić.
Nakon 30 godina prvi put na Petrovačku cestu došao je i Savo Stjelja. Dijete kolone koje je tad imalo samo osam godina. Izgubio oca, djeda i majku. Sestra i on teško su bili ranjeni. Еmocije danas jače neko ikad.
''Osjećaj je poprilično tužan i što se kaže neke stvari ne mogu da se zaborave. Sjećam se samog tog izlaska iz kamiona kada sam ugledao oca i djeda koji su već tada pogođeni granatom i bili su preminuli u autu koji se nalazilo odmah iza kamiona. Majka je ranjena i poslije porođaja je preminula od posljedica ranjavanja'', rekao je Savo Stjelja.
I nakon toliko godina muk kada je riječ o ovom zločinu. Uvijek je u fazi istrage, jer sud BiH zna da presude donosi samo Srbima.
''Ne vjerujem da će oni ikada i podići tu optužnicu, a obećali su je nama u ''Veritasu'' daa će to uraditi još 2014. godine, a sada je već 2025 godina'', kazao je Savo Štrbac.
Plamen istine bez obzira na sve ne mogu da ugase, jasna je poruka sa Petrovačke ceste zvaničnika Srpske i Srbije.
''30 godina sljepila kada je riječ o srpskim žrtvama i srpska tragedija. Za mene i dalje nevjerovatno da neko može da prećuti ovaj zločin ili da ga predstavlja u drugom kontekstu samo zato što su žrtve bile Srbi, a izvršioci pripadnici hrvatske vojske. Da se nekome drugom desilo vjerovatno bi se o ovome pisalo naširoko. Snimamli bi se holivudski filmovi, cijeli svijet bi znao. Za naše žrtve nema suze'', rekao je Miloš Vučević, izaslanik predsjednika Srbije.
''Previše je stratišta na kojima piše 'Za ovaj zločin niko nije odgovarao' i onda svi znaju da se radi o srpskim žrtvama. I nadam se da će naša budućnost koja će biti okovana našim zajedništvom i međusobnim poštovanjem i snagom spriječiti sve buduće zločine i obezbjediti mir a ne htjenja onih koji to ne bi htjeli'', kazao je Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.
A jedno mora da se zna da su oni koji su bombordovali izbjegličku kolonu najveće zlo koje se ničeg ne stidi. I da se 2.000 stradalih i oko 250.000 protjeranih Srba iz Republike Srpske Krajine neće zaboraviti.
Krst na Petrovačkoj cesti najveća je opomena i podsjetnik za Krajišnike koji su silom rata napustili svoje kuće i imanja i krenuli u nepoznato. U toj strašnoj koloni neki od njih izgubili su svoje najmilije, a neki nikada više nisu prošli Petrovačkom cestom ni kročili na svoja imanja. I zato je jasna poruka danas sa Petrovačke ceste da se ona nikada nikome više ne ponovi i da se buduće generacije moraju upoznati sa onim što su preživjeli Srbi te strašne 1995.godine.
.webp)
