Pošli su iz Beograda prešli više od 400 kilometara a sutra stižu do konačnog odredišta, Trebinja. Spavju gdje ih noć uhvati, na leđima su šatori i sve što je potrebno. Aleksandar je rođeni Trebinjac pa kroz Hercegovinu lako hodi, kaže bilo je i teških momenata.

"Najteže nam je palo iz Bajine Bašte na Taru, tajj uspon tih 16 kilometara nam je najteže palo od svega a onda poslije toga bilo je teško što nas je kiša pratila", ističe Aleksandar Gudelj.

Slobodan ima 56 godina ni on se ne žali da je umoran. Kaže, poseban utisak su ostavili ljudi na koje su nailazili pa ni u jednom momentu se nije desilo da im nešto fali.

"Poslije bicikla i raznoraznih drugih naših igrarija, pješačenje je došlo kao logičan redoslijed", poručuje Slobodan Dujić.

No, ovo nije samo priča o izdržljivosti i hrabrosti jača je ona strana koja se tiče humanosti. Ovom šetnjom Aleksandar i Slobodan žele pomoći liječenje trogodišnjih, prijevremeno rođenih blizanaca Strahinja i Stefan Jovančević.

"Mi smo na ovom putu animatori, animiramo ljude daa pomoglu da pošalju SMS da na bilo koji način pomognemo toj djeci da dođu do ozdravljenja", rekao je Aleksandar Gudelj.

"Cilj nam je da podstaknemo ljude da se više kreću da pješače i da pomognu djeci kojoj to treba", kaže Slobodan Dujić.

Sve rade u saradnji sa Fondacijom "Budi human". Vjeruju da su blizu konačnom cilju baš kao što su se i približili konačnom odredištu.