Praznik Vaznesenje Gospodnje, u narodu poznat kao Spasovdan, ustanovljen je još od apostolskih vremena i uvijek se svetkuje u četvrtak, četrdeseti dan po Vaskrsu.
Spasovdan prati veliki broj običaja, a mnogi su sačuvani još od prehrišćanskih vremena. Božanstvo Spas imalo je ulogu zaštite i spasavanja, te mu se narod obraća molitvom: "Sveti Spase, spasi duše naše!"
Spasovdan je bio mnogobožački dan praznovanja glavnog četvrtka u godini. Gromovnik Perun tukao je, po vjerovanju, gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavao usjeve od tuče.
Za Spasovdan se obavezno klalo jagnje, a u Bosni su priređivane "spasovnice", gozbe na vrhovima brda uz narodno veselje.
U vojvođanskim selima išla je po polju oko Spasovdana povorka, s krstom na čelu, da bi sveštenik blagoslovio usjeve. U Budvi se u rano jutro odlazilo na brdo Spas, gdje su mladići i djevojke igrali i pjevali, okićeni vijencima od cvijeća.
Prije Spasovdana (ponegdje prije Đurđevdana) nije se pilo mlijeko od Nove godine. Na Spasovdan ljudi se briju, žene se ne umivaju i djeca se ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi drijemalo preko godine. Mladići i djevojke gataju po cvijeću, kidajući mu latice i govore: "Voli me – ne voli me!"
Vuk je zabilježio da u Sremu uoči Spasovdana vile noću otkinu vrh "jasenku", zato "alosanu" čeljad nose te ostave onu noć pod jasenkom, stavivši pored bolesnika kolač hljeba, jednu čašu vode i jednu čašu vina (kao večeru vili) i sutradan kopaju pod jasenkom i šta nađu (crva, bubicu) daju bolesniku da pojede ili sa vodom popije. Alosani su oni koji su nagazili na nečisto mjesto, ili su na nečistom mjestu zaspali, ili boluju od uzetosti – sve su to bolesti koje izazivaju nevidljive sile; kao i umno oboljeli (koji su zadahnuti nečistim duhom).
Običaj odvođenja duševno oboljelih ili uzetih na livade na kojima raste jasenak, održao se i do danas u ataru sela Petrijeva kod Smedereva. Jasenak je, inače, biljka visoka oko 50 cm, a ima list sličan jasenovom. Cvjeta u maju.
Vuk je zabilježio da se u Jadru Spasovdan naziva "Pokrižak". U zapadnoj Bosni Pokrižak je duhovski ili spasovski četvrtak, "čobanska slava", kada čobani sebi spremaju svečani ručak i polivaju se kiselim mlijekom.
Mnoge crkve su u Srbiji za vrijeme vladavine Obrenovića posvećivane Spasovdanu što je imalo simbolički smisao podizanja nacionalne svijesti srpskog naroda.
U Lapovu se na Spasovdan izlazi na groblje rano, pred zoru, i tada se ne kuka (nariče) za pokojnicima, navodi se u knjizi "Srpske slave".
