Spasovdan, ili Vaznesenje Gospodnje, jedan je od najvećih praznika u pravoslavnom kalendaru. Slavi se 40 dana nakon Vaskrsa, u znak sjećanja na trenutak kada se Isus Hristos, nakon vaskrsenja, vaznio na nebo pred svojim učenicima. Taj čin simbolizuje završetak Njegove zemaljske misije i pobjedu nad smrću, a nama ostavlja poruku nade i vječnog života.
U narodu se vjeruje da će, ako na Spasovdan pada kiša, cijela godina biti rodna. Narod kaže: "Spasovdanska kiša je skupa – jedna kap vrijedi koliko i zlatnik".
Pored vjerovanja što se vremenskih prilika tiče, postoji i jedno vrlo neobično vjerovanje kada je hrana u pitanju. Naime, nekada se smatralo da bi na današnji dan trebalo jesti jagode.
A zašto baš jagode?
Jagode su bile prva namirnica koja se iznosila na trpezu za Spasovdan. Opet po vjerovanju, ovo slatko i sočno voće simbolizovalo je srećnu i berićetnu godinu, pa je otud bio običaj da se ono prvo pojede za Spasovdan.
Šta poslije jagoda?
Potom bi uslijedila čuvena spasovdanska cicvara, jelo na bazi mlijeka, sira, kajmaka i kukuruznog brašna. Kako se u davna vremena u Srbiji mlijeko nije iznosilo na trpezu od Nove godine po julijanskom kalendaru koja "pada" 14. januara pa sve do Spasovdana, niti se mlijeko dodavalo u hranu pripremanu u tom periodu, Spasovdan je bio dan kad se mlijeko vraćalo na trpezu.
Vjerovalo se, takođe, da je ovo najsrećniji dan u cijeloj godini za započinjanje novih poslova i dan kad se "razbijao maler". Iako je Spasovdan u crkvenom kalendaru upisan crvenim slovom, naši stari su vjerovali da bi na praznik trebalo započeti posao koji vam ranije nije polazio za rukom da bi se "sreća okrenula".
(Lepa i srećna)