Njihova priča je potresna, uzvišena i vječna — svjedočanstvo o snazi vere i spremnosti da se za istinu Hristovu žrtvuje sve, pa i sam život.
U vrijeme cara Likinija, koji je vladao istočnim dijelom Vizantijskog carstva, hrišćani su bili izloženi surovim progonima. Tih godina, biti hrišćanin značilo je svakodnevno izlaganje opasnosti, mučenju i smrti. Ipak, bilo je onih koji su smatrali da nijedna zemaljska kazna ne može biti teža od odricanja od Boga.
Jedan od njih bio je sveti Leontije, koji se sa grupom prijatelja javio namjesniku carskom Lisiju u Jermenskom gradu Nikopolju. Bez straha i dvoumljenja, rekli su mu da su hrišćani. Lisije ih je, zbunjen i provociran njihovom hrabrošću, upitao: „A gdje je vaš Hristos? Nije li raspet, i nije li umro?“
Sveti Leontije je spokojno odgovorio riječima koje i danas odzvanjaju: „Kad znaš da je umro, znaj i da je vaskrsao iz mrtvih i vaznio se na nebo.“
To nije bio odgovor koji je Lisije želeo da čuje. Uslijedila je brutalna kazna — Leontije i njegovi saborci su izbičovani i bačeni u tamnicu. Dugo su trpjeli glad i žeđ, sve dok jedna hrabra i milostiva hrišćanka, Vlasijana, nije počela da im kroz prozor krišom donosi vodu. U tami tamnice dogodilo se čudo — anđeo Gospodnji javio im se da ih utješi, ohrabri i pripremi za ono što slijedi.
Na dan suđenja, pred iznenađenim Lisijem i okupljenim narodom, desilo se još jedno svjedočanstvo sile vere — čak i dva tamničara, posmatrajući snagu i mir mučenika, povjerovali su u Hrista i otvoreno se priključili hrišćanima. Njima su se pridružili i drugi — ukupno 45 ljudi ispovjedilo je veru u Gospoda, svjesni šta ih čeka.
Sudija ih je sve osudio na smrtnu kaznu. Presuda je bila jeziva: prvo im odsjeći ruke i noge, a potom baciti njihova tela u oganj. Ova grozna naredba u potpunosti je izvršena. Ali njihova vjera nije nestala s njihovim tijelima. Njihove duše uznijele su se Gospodu — mirne, svijetle i nepokolebljive.
Postradali su 319. godine, a njihova žrtva i danas nadahnjuje vjernike širom svijeta, piše Ona.rs.
OBIČAJI I PRЕPORUČЕNA DJЕLA NA OVAJ DAN:
Odlazak u crkvu i molitva
Vjernici se na ovaj dan upućuju na liturgiju, a oni koji nisu u mogućnosti da prisustvuju službi, mogu da se kod kuće pomole Svetim mučenicima iz Nikopolja i Hristu Bogu. Posebno se preporučuje molitva za snagu u veri, za istrajnost u iskušenjima i za duhovnu hrabrost.
Paljenje svijeće za mučenike
U crkvi ili kod kuće, pali se svijeća u znak poštovanja njihove žrtve i kao simbol svjetlosti vječnog života.
Post i uzdržanje
Iako ovaj dan ne spada u strogi post (osim ako ne pada u srijedu ili petak), mnogi vjernici se odlučuju da ga provedu u uzdržanju od masne hrane, alkohola i praznih razgovora, iz poštovanja prema mučeničkom stradanju.
Čitanje žitija svetih
Često se na ovaj dan čita žitije Svetih 45 mučenika kako bi se podsjetilo na njihovu hrabrost i veru. To je i odlična prilika za porodične razgovore o veri i duhovnosti.
ŠTA JЕ ZABRANjЕNO NA OVAJ DAN:
1. Teški fizički radovi, posebno u polju
– Smatra se da nije primjereno na ovaj dan raditi teške poslove jer se time narušava mir i poštovanje prema mučenicima.
2. Vesele svetkovine, svadbe, žurke
– Budući da se obilježava dan mučeničkog stradanja, ne priliči ga provoditi u veselju, s muzikom i alkoholom.
3. Svađe, ogovaranje, psovke
– Vjernici treba da se uzdrže od negativnih emocija i loših riječi. Dan je posvećen molitvi, miru i unutrašnjem smirenju.
4. Prejedanje i konzumiranje alkohola
– Iako nije obavezan post, preporučuje se umjerenost u jelu i piću, kao i uzdržanje od raskoši.
.webp)
.webp)
