"Kroz grad sam posljednji put prošao prije deset godina. Za koronu sam čuo, ali je se ne bojim. Ruku na srce, u planini rijetko koga i sretnem. Ali zato smo tuuvijek moje stado, poneki mještanin i ja", priča za ATV pastir Gostimir Pavlović iz Ugodnovića kod Teslića. 

"U mene je komšija medvjed i vuk, nema šta drugo. Ali morate od medvjeda i vukova čuvati stado, jer napadaju. Danas ne nosim, ali inače uz sebe nosim oružje", kaže Gostimir.

Zaraditi marku u vrleti planine, nije lako. Težak je to i krvav posao.

Nekada je Gostimir u svom stadu ovdje u Ugodnovićima imao više od 700 ovaca. Danas ih je tek stotinu, jer je posla, kaže, sve manje. A posla je manje, jer je manje i slavlja. Okupljanja nema. Jagnjetina se rijetko traži. Tako je korona pomrsila konce i ovom pastiru. 

"Od zarade nema ništa, jedino što se pojede - to je zarada. Nekad sam imao podsticaj, četiri godine ne dobijam ni to. Što? Ne znam ni ja. Ja sam predavao prije, kad god predam kaže, nije na vrijeme, nije na vrijeme", govori Gostimir.

"Ali zato ovcama sve mora biti na vrijeme. I kad ovca leži, ja stojim, i danju i noću, čuvam stado", priča teslićki pastir. Od svega, najviše ga boli to što se u selu više ne čuje pjesma i što su ognjišta ostala pusta. 

"Lijepo je, zato se i zove Ugodnović. Voda čista, i zrak čist i sve, ali nema. To se sve raselilo. Ugodno, a pusto eto to samo mogu reći", sa sjetom govori ovaj pastir.

Ugodnovići se nalaze na oko 45 kilometara od Teslića, a mještani muku muče i sa lošom putnom infrastrukturom. 

Pamti Gostimir godine kada je u selu bilo više od 70 pastira. Danas su ih tek dvojica. U Ugodnovićima mlađih ljudi nema, a i oni koji su tu, ovim poslom nemaju namjeru da se bave.