Rođena je u Bugojnu, kada joj je bilio šest godina, porodica se odselili u Futog. Jovana je u Srbiji završila srednju Hemijsku školu, započela studije tehnologije i zaposlila se u prehrambenoj industriji u Novom Sadu. Raspuste je provodila kod babe i djeda u Novom Selu, koje je poslije rata postalo sjedište opštine Kupres u Republici Srpskoj. Potom se u njenom životu pojavio Kuprešak Draško. 

"Ovo je uvijek bio moj san. E, eto nakon 29 godina ja sam se zaljubila i vratila vode, zbog prvenstveno zbog ljubavi, zbog ljubavi te, ali i zbog ljubavi prema zavičaju, prema korjenima. Ja sam se budila, budila sam se svako jutro sa slikom Vitoroga, Malovana, ovih predjela, ja se probudim i vidim tu sliku. Valjda neka velika želja i ispunila se, valjda što sam to mnogo, mnogo željela", kaže Jovana Kureljušić. 

Gradsku vrevu, izlaske, šetnje i kupanje na Štrandu zamjenila je selom na kupreškoj visoravni sa 140 stanovnika koje nema vodovod, i kako kaže ustaljenim i ograničenim životnim mogućnostima, ali u svemu tome pronalazi čar i uživa. Od obične mještanke, odlukom skupštine, prošlog decembra Jovana je postala zamjenik načelnika. Na njena pleća pali su probelmi i obaveze koje je rješavao načelnik Gojko Šebez, koji je doživio težak moždani udar. Dužnost zamjenika kaže obavlja sa puno ljubavi i elana. 

"Imam veliku želju da pomognem ovim ljudima ovdje, tako da ja to radim sa mnogo ljubavi i baš mi nekako dođe lako. Dolazim na posao sa osmjehom, znam da ću nešto uraditi, pokušaću nešto, ide to sviđa mi se", kaže Kureljušić.

Rezultati Jovaninog rada i truda već se vide - selo je dobilo dječje igralište, desetoro djece dobilo je mogućnost da ide na folklor, obilazi stare i nemoćne koji žive sami. Ovih dana Jovana prikuplja knjige za školsku biblioteku.  Sljedeći zadatak koji je sebi zadala je da nabavi cisternu za vodu.  

"Nama su lokve prazne, ako ne bude kiše u roku od pet dana ja ne znam, stvarno ne znam šta će biti. Stoka nema vodu. Snalazimo se za vodu tako što iz Kupresa nam doteraju tu cisternu vode ali to košta 100 maraka, neko nema ni mogućnosti. Mislim jedna cisterna nije ništa za deset dana se potroši i šta onda opet. Treba nam cisterna, bar to", kaže Kureljušić. 

Ovih dana, zahvaljujući Jovaninom apelu, selo je dobilo vadilicu za krompir. Nada se i radi na tome da joj dobri ljudi pomognu da opštinska  cisterna uskoro jezdi kupreškom visoravni.