Više od četiri hiljade života položeno je za odbranu Sarajevsko-romaijske regije. Vojnici Sarajevsko-romanijskog korpusa imali su možda i jedan od najtežih zadataka u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Mnogi su živote dali za otadžbinu, ali su njihove porodice bile prisiljene da ognjišta napuste odmah poslije Dejtona. Majke Ljeposava i Bosiljka i ove godine posjetile su vojničko groblje Mali zejtinlik, gdje su njihovi junaci pronašli vječni mir.
“Branio svoju kuću, svoje ognjište. Svaki put iz Brčkog dođem kad je martovda, zadušnice I godišnjica, a kako, vidiš me kako“, kaže Ljeposava Studić.
"Dva sina su mi poginula, jedan na sarajevskom ratištu, na Žuču, a jedan na Nišićkoj visoravni, jedan je poginuo 1993. prvog, prvog, a drugi 1994. tako da smo ih ovdje dovukli ova, bili su u Ilijašu“, kaže Bosiljka Stojanović.
Najžešće bitke izvojevala je srpska Vojska u junu 1995.godine, nad tri puta moćnijim neprijateljem. Srpska vojska je tada, prije tačno 24 godine, zagarantovala slobodu Republici Srpskoj.
"Da sam učestvovao i presudno sa jedinicom doprinio da na današnji dan 1995.godine sačuvamo položaj na glavnom pravcu napada neprijateljskih snaga, dadesetkujemo sedmu muslimansku brigadu i time stvorimo uslove za ponovno uvođenje srpskih snaga i povratak naših položaja“, kaže Milomir Savčić, predsjednik Boračke organizacije RS.
"Mi danas obilježavamo pobjedu, pobjedu Sarajevsko-romanijskog korpusa i Vojske RS, i stvaranje RS, i nedozvoljavanje da se rascjepi teritorija I da nije bilo vojske Sarajevsko-romanijskog korpusa ne bi ni bilo RS“, kaže Milan Torbica, savjetnik ministra u Ministartsvu rada i boračko-invalidske zaštite RS.
U prvoj polovini juna 1995. godine, Armija BiH izvela je posljednju i najveću ofanzivu.
Kao simbol otpora na ovom prostoru izgrađen je Manastir Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji, gdje se u Spomen-crkvi nalazi 4.000 uklesanih imena boraca poginulih u obrani Sarajevsko-romanijske regije.
