Na mjestu gdje su nekada koračali kao tinejdžeri s velikim snovima, generacija 1991–1995. Gimnazije Banja Luka ponovo se okupila tri decenije kasnije, zrelija, snažnija, ali sa istim onim osmijehom i toplinom u očima.
Obilježavanje je počelo okupljanjem u zgradi Gimnazije, gdje su se bivši učenici vratili među klupe koje su ih spojile. Druženje se nastavilo ispred Banskog dvora u večernjim satima, a zabava i slavlje su upriličeni u hotelu Bosna.
Događaj je protekao u atmosferi ispunjenoj emocijama, prepoznatljivim osmijesima i prisjećanjima koja su, i nakon 30 godina, ostala živa i snažna. Iako su životi otišli različitim putevima, ponovni susret bio je snažan podsjetnik na neraskidive veze i vrijeme koje je ostavilo neizbrisiv trag.
Organizator susreta, Bojan Krupljanin, poručio je da se ovo moralo desiti:
“Mi smo jedinstveni. Bili smo i ostali. Mnogi su se večeras prvi put ponovo vidjeli nakon tri decenije. A po čemu je generacija 91.–95. posebna? Po svemu. To je splet svega u svemu.”
Zinaida Jamakosmanović, bivša učenica, istakla je koliko je Gimnazija duboko oblikovala svakog od njih, ali ih i povezala na način koji ne blijedi.
“Nismo mi bili samo generacija učenika jedne gimnazije, bili smo porodica. Ovo veče je dokaz da istinske veze ostaju čvrste i kada ih prekrije tišina godina i kilometara,” kazala je Jamakosmanović.
Tokom večeri nizale su se uspomene od školskih anegdota i zajedničkih nestašluka, do sjećanja na izazove vremena koje je tražilo snagu i zrelost.
Susret je bio prožet muzikom iz njihovih školskih dana, zajedničkim fotografijama i trenucima koji su ponovo probudili duh mladosti, onaj duh koji, kako su svi prisutni osjetili, nikada nije nestao.
Na kraju večeri, Krupljanin je uputio riječi zahvalnosti:
“Vaše prisustvo, toplina i energija kojom ste večeras ispunili svaki trenutak dokaz su da veze iz Banjalučke gimnazije traju cijeli život. Hvala vam što ste ovo veče učinili nezaboravnom.”
