Ne zacjeljuju se rane potomaka ni nakon 84 godine od ustaškog zločina u bilećkom selu Korita.
Rane su otvorene u noći 3. juna 1941 godine, kada su od komšijske ruke, ustaša iz Fazlagića Kule, prvo mučeni, a potom u jamu bačeni. Njih 134 mještanina. Miloš oca upamtio nije.
"Kad su ovdje ustaše bacili Korićane, bila je baba neka u Ključu i pitala ih. Jeste li bacili Korićane? Jesmo. Kaže, a djeca. Kaže djecu nismo. Kaže ona, znate li vi da mladi trn više bode nego stari. Еto vidite, trebalo je komplet sve da se uništi", priča Miloš Svorcan.
A ubijali su i djecu. Kosta Glušac najmlađa je žrtva, imao je svega 14 godina. Mučeni su, vezeni, neki i živi bačeni. Bili su to ugledni domaćini, starci i djeca. Stradali su bez suda, krivice, samo zato što su Srbi.
"A kada vas ta država ubija, onda je to nešto što predstavlja genocid nad srpskim narodom koji je živio na ovim prostorima, jer su oni svi bili pozvani da promijene lične karte, jer je došla nova država. I na takav način, jedan dio je zatvaran u školi, a drugi je došao sutra dan i pobijeni ovdje iznad Korićke jame", priča Božidar Milović, predsjednik udruženja Hercegovaca u Novom Sadu.
Korićka jama je prvo masovno stratište Srba u Hercegovini. I ovaj kao i brojni drugi zločini ostao je bez kazne.
"Ovakve i slične stvari treba da budu kažnjeni. Pravda je nekad malo spora, ali dostižna kako je to rekao danas otac Vrtikapa. Poruka sa ovoga mjesta je da zajednički osudimo ovakve stvari i zločine, da se ne bi ponavljali i da na mlađe generacije prenesmo sjećanje na žrtve", kaže Miodrag Parežanin, načelnik Bileće.
Imena su danas uklesana u spomen obilježje, koje je podignuto 1966. godine. Svako ime jedna porodica, jedan rana koja i dalje boli. Tu se svakog juna okupe Korićani i ne dozvoljavaju da se zločin ikada zaboravi.
