Gornja Radnja je selo majstora. A tamo majstori složni, posebno u radnim akcijama. Tako su se složno prihvatili posla i na uređenju hrama u selu.
Svako radi ono što najbolje zna.
"Ide naprijed. Radimo, svi smo dobri parohijani. Šta ste vi radili? Ja kamene poslove radim, oko kamena, staze, predulaz, oko crkve trotoare", kaže Milorad Puljić, mještanin Gornje Radnje, Teslić.
A ko ne stigne na radnu akciju, od srca da prilog. I tako se ovdje poslovi nižu jedan za drugim.
"Završili kapiju, takođe radimo ogradu od kamena. Ako Bog da planiramo ovdje da izgradimo ovdje jedan veliki parking koji će imati ulogu i fudbalskog terena da možemo održavati i turnire, parohijski dom smo sredili", priča Ljubomir Bosić, jerej.
Posebno raduje to što je hram Svetog Lazara Kosovskog okupio i mladost koja je ostala u selu. A mladi ovdje sa posebnom emocijom pričaju o svojoj svetinji.
"Od krštenja, od četvrte godine sam počeo dolaziti sa bakom i stricom. Oduvijek je ta crkva imala neki poseban značaj za mene. Baš sam se fino osjećao u crkvi i evo sada kada je došao novi sveštenik pomažem u oltaru i sve što treba", priča Stefan Toprek, mještanin Gornje Radnje.
"Svake nedjelje sam tu na službi. Sveštenik me jedne prilike pozvao da mu pomažem u oltaru. I od tada dolazim redovno i ako se nešto radi i ako sam u prilici da pomognem, tu sam koliko mogu pomoći od sebe", kaže Dario Šakanović, mještanin Gornje Radnje.
I tako Radnjanska Lazarica, kamena crkva, toplog srca, u sebi čuva duh cijelog sela. A svaki kamen na ovoj svetinji ponosno nosi trag seljačkih ruku. Narod Gornje Radnje kamen, sa kojim je zidao crkvu, vadio je iz svojih njiva. Tako su u njene zidove ugradili su ono što ni vrijeme, ni kiša, ni vjetar ne mogu da odnesu. To su ljubav, vjera, nada i sloga kao pravoslavna duša sela.
.webp)
