Jedanaestog juna se u pravoslavnom kalendaru obilježava spomen na svetu mučenicu Teodosiju iz Tira, djevicu i ispovjednicu vjere iz ranog 4. vijeka. Njena hrabrost i posvećenost Hristu ostale su zapamćene kao primjer neustrašive vjere, naročito među ženama koje su u to doba često bile potiskivane i u društvenom i u vjerskom smislu.
Prema crkvenom predanju, za vrijeme progona hrišćana pod carem Maksimijanom u Kesariji Palestinskoj, mlada Teodosija je prišla grupi vjernika koji su bili utamničeni, hrabreći ih da ne posustanu pred mučeničkom smrću. Zbog tih riječi i sama je uhapšena i izvedena pred sud. Po naredbi sudije, oko vrata joj je vezan kamen i bačena je u more. Ipak, kako se vjeruje, Božji anđeli su je izbavili iz dubine i iznijeli na obalu – živu.
Kada se ponovo pojavila pred sudijom, on je zapovijedio da bude pogubljena – ovog puta mačem. Teodosija je postradala 308. godine, a noću nakon smrti, kako se u predanju navodi, javila se svojim roditeljima u nebeskoj svjetlosti, okružena mnoštvom blaženih djevojaka, rekavši im:
„Pogledajte kolika je slava i blagodat Gospoda mog, od koje ste me željeli odvratiti.“
Običaji i vjerovanja
U narodu je taj dan poznat ne samo po svetiteljki, već i po brojnim običajima i vjerovanjima koja su se prenosila s koljena na koljeno. Posebno se savjetuje da se ne koriste konopci, bilo za vezivanje, nošenje ili čak sušenje veša. Vjeruje se da djevojke koje se ogluše o ovaj običaj mogu imati problema sa začećem, dok se za mladiće govori da će ih pratiti neuspjeh u poslu i životu.
.webp)
Takođe, mnogi izbjegavaju pranje i prostiranje veša, jer se vjeruje da bi to moglo donijeti nesreću u kuću. Ovaj običaj povezuje se s mučeničkom sudbinom Teodosije, čije je tijelo bilo vezano i bačeno u vodu.
Narodna mudrost i vjera često su isprepletane, a ovakvi dani nas podsjećaju na snagu uvjerenja, žrtvu zarad istine i važnost poštovanja duhovnog i kulturnog nasljeđa.
