Vidovdan se smatra praznikom nad praznicima, ali ne samo zbog istorijskog obrta u našem narodu 1389. godine, već i zbog jakih narodnih vjerovanja.
Sveti Vid, kome je praznik posvećen, bio je bog svjetlosti, obilja i rata. Kao i mnoge praznici, naš narod ga obilježava kroz zanimljive običaje, koji se povezuju sa zdravljem, porodicom, prilikama za nove ljubavi, ali i istinom za koju se vjeruje da ispliva na vidjelo uoči ovog praznika. O tome nam je više govorila Snežana Ašanin, etnolog.
- Vidovdan je praznik posvećen Svetom Vidu. Vidovdan znači da se sve vidi. U narodu je postojala tradicija kod mladih, da je ovo praznik kada treba da se viđaju momci i djevojke i kažu da je to dan kada se rađa ljubav. Pored toga, vjeruje se da je Vidovdan praznik za koji je dobro da se iznosi odeća da je "vidi sunce". Na ovaj dan, sunce ima "ubitačnu" moć za sve mikroorganizme koji štete odjeći.
Ranije, taj običaj iznošenja odjeće vezan je bio za stvari od vune ili svile, uključujući odjeću, čarape i ćilime. U njih su se nekada često moljci zavlačili, koji su pravili štetu prirodnim materijalima. Zato, ljudi su iznosili sve to na sunce, koje je ubijalo moljce.
U našem narodu još uvijek postoji svježe sjećanje i običajna praksa da se iznose ćilimi da se vide. To je nekada takođe bio dokaz koliko je neka porodica vrijedna, a naročito djevojka, koja na taj način iznosi svoju djevojačku spremu na vidjelo. Onda prolaze momci i njihove majke i očevi, koji koriste tu priliku da uoče vrjednoću porodice sa kojom planiraju da se urode, takoreći. Danas, naročito u seoskim sredinama se još uvijek ovo praktikuje, što se iznošenja tiče.
Ova praksa ima čistilačku ulogu za ovaj praznik, a ima i takoreći magijsku ukorenjenost i takođe naučnu utemeljenost, jer je u ovo vrijeme sunce u najvećem zenitu. Dani su najduži, dakle sunce je najjače i ima onu najveću moć da očisti i sačuva pomenute predmete od štetočina - govori za nas Ašanin.
Takođe, Vidovdan, kao što i sam naziv govori, ima i veću povezanost sa vidom kako nam objašnjava etnolog. Vjeruje se da na ovaj dan treba liječiti očna oboljenja. Kao još jedan običaj ukorenjen u našoj tradiciji, sagovornica izdvaja i odlazak na izvore ili odlazak po ljekovitu i osveštanu vodu i njome se umivaju. Na ovaj način, vjerovali su da će ih osviještena vodica i prirodni, ljekoviti izvori izliječiti od problema sa očima i vidom.
Ovaj praznik je takođe veoma bitan, ne samo u kolijevci narodnih vjerovanja, već i u istoriji našeg naroda. Na ovaj dan se 1389. godine odigrala bitka na Kosovu, a etnolog nam otkriva i zanimljivost vezanu za sam boj, povezana sa vjerovanjem:
- Vjeruje se da se tog dana pred bitku videlo "ko je vjera, a ko nevjera". Takođe se služe pomeni stradalim junacima Kosovskog boja, kao i liturgija. Smatra se da se na Vidovdan sve tajne mogu saznati i otkriti - zaključuje ona, prenosi Ona.telegraf.