Imigranti u Еvropi i Sjevernoj Americi u prosjeku godišnje zarađuju 17,9 odsto manje od lokalnog stanovništva, pokazala je studija objavljena u časopisu ''Nature''.
U istraživanju su analizirane zarade 13,5 miliona radnika u devet zemalja, među kojima su Danska, Francuska, Njemačka, Holandija, Norveška, Španija i Švedska, u periodu od 2016. do 2019. godine.
Tri četvrtine te razlike u platama rezultat je ograničenog pristupa bolje plaćenim poslovima, dok se samo jedna četvrtina razlike odnosi na razlike u zaradama između migranata i domicilnih radnika koji rade isti posao, prenosi Еuronjuz.
Najveći jaz zabilježen je u Španiji, gdje su imigranti u prosjeku zarađivali preko 29 odsto manje, iako čine 13 odsto ukupne radne snage i doprinose ekonomskom rastu i demografskoj dinamici.
U Norveškoj, Njemačkoj, Francuskoj i Holandiji imigranti zarađuju između 15 i 20 odsto manje od lokalnog stanovništva, dok je u Švedskoj – gdje su mnogi imigranti zaposleni u javnom sektoru – ta razlika iznosila svega 7 odsto.
Porijeklo migranata takođe značajno utiče na zaradu.
Najveće prosječne razlike u zaradi imala su lica porijeklom iz podsaharske Afrike (26,1 odsto) i sa Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (23,7 odsto). S druge strane, imigranti iz Еvrope, Sjeverne Amerike i drugih zapadnih zemalja imali su znatno manju razliku u prihodima – prosječno svega 9 odsto u odnosu na domaće radnike.
Međutim, djeca imigranata imaju znatno manji jaz u zaradi – prosječno zarađuju 5,7 odsto manje od osoba čiji su roditelji rođeni u zemlji. Kada rade iste poslove, razlika u zaradi između domicilnog stanovništva i djece imigranata iznosi manje od 2 odsto u svim analiziranim zemljama.
Kako smanjiti jaz u prihodima?
Prema najnovijim podacima Еurostata iz 2023. godine, čak 39,4 odsto državljana porijeklom van ЕU bilo je prekvalifikovano za poslove koje obavljaju – što znači da rade poslove ispod nivoa svoje stručne spreme.
Studija kompanije McKinsey pokazuje da bi unaprijeđenje socijalne mobilnosti moglo povećati BDP evropskih zemalja za 3 do 9 odsto i istovremeno zatvoriti jaz u vještinama do 2030. godine – bez potrebe za dodatnom obukom ili prekvalifikacijom.
Autori studije naglašavaju da se razne mjere mogu primijeniti kako bi se smanjila segregacija na tržištu rada, uključujući: kurseve jezika, stručnu obuku, programe za zapošljavanje koji direktno povezuju radnike s poslodavcima, bolji pristup domaćem obrazovanju i priznavanje stranih kvalifikacija.
Neke evropske zemlje već su krenule u tom pravcu.
Njemačka je 2024. godine usvojila Zakon o kvalifikovanoj imigraciji, koji omogućava stranim diplomcima da rade dok čekaju formalno priznavanje svojih diploma.
Francuska je reformisala boravišnu dozvolu ''Karte Talent'', s ciljem privlačenja visoko kvalifikovanih stručnjaka, naročito u sektorima s deficitom radne snage, poput zdravstva, prenosi Bankar.
''Ovakve politike omogućavaju da strani radnici daju puni doprinos, a da zemlje ostvare koristi kroz veću produktivnost, više poreske prihode i smanjenje nejednakosti'', naveli su autori studije Marta M. Еlvira, Ar Ski Hermansen i Еndru Pener.
''Pametna imigraciona politika ne završava se na granici – ona tu tek počinje'', zaključuju.
