Te informacije navedene su u dokumentaciji stranih bezbjednosnih službi.

Lažni osećaj sigurnosti

- Arkanovi najbliži prijatelji i saradnici su tokom devedesetih godina uklanjani da bi se on oslabio. Umjesto iskrenih prijatelja pojavljivali su se neki novi koj isu mu laskali, ali su znali da pobjegnu kada je teško. Međutim, najgore je bilo kada je riječ o obezbjeđenju, jer su tu odjednom počele da dolaze osobe bez iskustva i osjećaja za opasnost. Svi oni su uvjeravali Arkana da je bezbjedan i da nema zbog čega da brine. Mnogi su ga tapšali po ramenu. Sve to je kod njega izazvalo lažan osjećaj sigurnosti, opustio se. Takav odnos ljudi oko njega, doveo je do njegovog ubistva u "Interkontinentalu" 2000. godine - stoji između ostalog u navodima stranih službi.

Takođe, navedeno je da je Arkan godinama prije toga imao jako obezbjeđenje, a posebno se ističe činjenica da devedesetih nije bilo nikako lako brinuti o njegovoj bezbjednosti i raditi kao njegov telohranitelj. Otkriva se i da je postojao čovjek koji je svakog dana do najsitnijih detalja planirao put kojim će se kretati i Arkan i njegova porodica.

- Od tog plana se devedesetih rijetko kad odstupalo. Inače, o njegovoj bezbjednosti je u to vrijeme svakoga dana brinulo 20 do 30 ljudi - navedeno je u informacijama stranih službi.

Ttri metka u potiljak

Željko Ražnatović Arkan je ubijen 15. januara 2000. godine oko 17 časova u hotelu "Interkontinental" u Beogradu. Sa njim su ubijeni i njegovi prijatelji i kolege, bivši radnici saveznog SUP, pukovnik Dragan Garić i major Milenko Mandić koji je bio i pripadnik Arkanove garde.

Dok su sjedili u holu prišao im je bivši policajac Dobrosav Gavrić, izvadio pištolj CZ-99 i ispalio tri metka Arkanu u potiljak.