"Hvala Bogu da ću uskoro umrijeti", napisao je u svojoj pjesmi u prozi "Dolazak proljeća" Dragojević, poručivši da ne bi volio jesti med pčela koje ne razlikuju vještačko od prirodnog cvijeća. Tri baš takve, zbunjene kao da su evolucijski neopremljene, piše pjesnik, gledao je kako oblijeću plastične tučke ispred dućana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.

Dragojevića je kritika još za života proglasila klasikom. Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su "Kornjača i drugi predjeli", "Nevrijeme i drugo", "Prionopid", "Razdoblje karbona", "Rasuti teret", "Cvjetni trg", "Žamor", "Negdje", "Kasno ljeto"... Mnoge je čitaoce njegova ličnost intrigirala koliko i njegove pjesme, jer je za javnost odavno odlučio i do kraja života ostao - Ćutljiv. Sve što je javno želio reći kazivao je u svojoj poeziji.

Živio je i radio u Zagrebu.

Danijel Dragojević bio je Korčulanin, iz Vele Luke, tamo je rođen u januaru 1934. sa bratom Ivanom. Obojica braće bili su pisci.

Pratite nas i putem Vibera