Kasipović je, obrazlažući prijedlog ovog zakona u parlamentu Srpske, rekao da je ovaj zakon potreban zbog činjenice da je Narodna skupština od osnivanja do danas donijela samo jedan zakon o amnestiji, i to u oktobru 2005. godine. 

U obrazloženju ovog akta navodi se da je predviđena amnestija za lica koja se na dan njegovog stupanja na snagu već nalaze na izdržavanju kazne zatvora, kao i osuđenim osobama koje još nisu upućene na izdržavanje kazne. 

Prijedlogom zakona propisano je da pravo na amnestiju imaju lica osuđena pravosnažnom presudom sudova u Republici Srpskoj, a koja su se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekla na izdržavanju kazne zatvora u kazneno-popravnim ustanovama u Srpskoj, Federaciji BiH ili inostranstvu, kao i licima koja su pravosnažno osuđena, a nisu upućena na izdržavanje izrečene kazne. 

Ovim zakonskim rješenjem propisano je da licima koja su pravosnažno osuđena na kaznu zatvora ona bude umanjena za 25 odsto za krivična djela obuhvaćena amnestijom u skladu sa ovim zakonom.