Ana Mekstenhoup upoznala je svog supruga iz Nigerije kada je on bio na proputovanju sa prijateljima po Zapadnoj Srbiji. Prvo su se dopisivali, družili a potom stupili u vezu. Iz njihove ljubavi rodile su se tri djevojčice.
Ana i njen sadašnji suprug upoznali su se sasvim slučajno, pre 11 godina, kada je bio na putovanju kroz zapadnu Srbiju sa svojim prijateljima.
– Dio života proveo u Velikoj Britaniji, dio u Nigeriji, dio školovanja u jednoj i drugoj zemlji. Putem prijatelja je saznao za Srbiju i svidjela mu se Srbija naravno. Sa svojim prijateljima je dolazio, posjećivao i jednom prilikom smo se susreli, ali naravno to je na početku bilo samo prijateljstvo, dopisivanje porukama, nije slutilo ništa da će se razviti u vezu – priča Ana.
Međutim, život piše romane i nakon dvije godine zabavljanja, vjenčali su se, a ubrzo nakon, njihovu ljubav krunisala je beba.
“Bilo je predrasuda, protivljenja”
Ističe da negativni komentari nisu izostali kad je rekla da planira porodicu sa njim.
– Bilo je svega, bilo je i nekih neprijatnih situacija, bilo je osude, bilo je predrasuda, bilo je protivljenja, onako oštrog protivljenja – rekla je Ana i dodala da su je ti komentari itekako pogađali:
– Bilo je baš teško, na momente baš teško. Ali izborila sam se – rekla je.
Ističe da je njen suprug dosta prihvaćeniji sada, nego prije 10 godina kada su se upoznali.
– Sada mi se čini da su ljudi navikli. Prije 10 godina je to bilo malo drugačije, kad smo se nas dvoje upoznali. Sada su već, mislim, ljudi navikli, sad već ima i sportista. Ono što je zanimljivo, obično kad me sretnu ljudi misle da je on fudbaler ili košarkaš – priča Ana.
Kćerke pričaju srpski
Ana i njen suprug, sa tri kćerke, inače žive u Užicu. Ali, zbog prirode posla njenog supruga, on često mora da putuje za London.
– Pa s jedne strane Užice je manji grad, pa se onda lakše funkcioniše sa troje djece i poslom. Idu u njihove škole, vrtiće i sve ove dodatne aktivnosti, a imamo i baka-servis, deka-servis, tako da ovde nije strašno. Tata nedostaje naravno, ali ovdje nije loše – kaže Ana.
– One za sad srpski znaju, pošto je odlučeno da im srpski bude maternji jezik, jer je malo teže savladati ga, a engleski će naučiti. Naginjemo i ka tome da ih i krstimo u crkvi – rekla je.
“Voljela bih da ih odvedem u Nigeriju”
O nigerijskoj kulturi, Ana kaže da ne znaju još uvijek dovoljno.
– Voljela bih da ih odvedem. Planirali smo da ih vodimo dolje u postojbinu. Da objasnim, njegovi prijatelji, familija, zvanično i ne priznaju Nigeriju kao svoju postojbinu, već Biafru. Jer su oni zapravo Ibo narod, trenutno najmnogoljudniji narod u samoj državi Nigeriji. Imaju svoj jezik, svoju kulturu, svoju tradiciju. Tako da bi bilo lijepo da odemo zajedno svi dolje, da na licu mjesta upoznaju to sve – rekla je Ana gostujući na TV Prva.
.webp)
