Mladen Tomović je davne 1979. godine, na dan Svetog Pantelejmona (9. avgusta), preživio direktan udar groma, te svjedoči o nečemu što mnogi nazivaju pravim čudom.
"Imao sam tada 24 godine. Konj mi je bio vezan za šljivu gvozdenim lancem, dugim desetak metara. Kad je krenula oluja, pošao sam da ga oslobodim i da se skloni. Uhvatio sam lanac i više se ničega ne sjećam", priča za RINU Mladen.
Kasnije su mu kako svjedoči, pričali da je kiša je pljuštala oko pola sata, a on je sve to vrijeme ležao na zemlji.
"Kada sam došao sebi, nisam mogao ni da govorim ni da hodam, samo sam bauljao. Moji su mislili da sam se sklonio od kiše. Prva me je ugledala baba, tada su me odveli u ambulantu", dodao je on.
Ljekar je tom prilikom rekao da je preživio pravim čudom, zato godinama unazad Mladena sa Suvobora nazivaju i pravim medicinskim fenomenom.
"Tada sam na sebi imao košulju koja je izgorjela na lijevom rukavu do pleća. Tadašnji ljekar je kazao da je nevjerovatno kako sam prekostao, ali da sam preživio vjerovatno zato što je kiša padala 35 minuta, a ja ležao na zemlji, te da me to spasilo".
"Imao sam problem sa očima, iz očiju kao da mi je izbijala vatra, nisam mogao da gledam, ljekar me je uputio specijalisti koji mi je propisao kapi i deset dana sam stavljao hladne obloge na oči svakog dana po pet, šest puta dok se ne osuše zavoji", sjeća se Mladen.
Ovaj Pranjanac je i danas oprezan tokom ljetnih mjeseci kada počnu oluje, munje i gromovi, a svoj drugi rođendan slavi za Pantelijevdan.
"Kada su Sveti Ilija, Pantelija, ako je oblačno, ako sijevaju munje, ja sam u ćošku kuće gdje nema ni prekidača, ni štekera. I tu u uglu ležim, nikuda ne izlazim. I dan danas ima straha. Telefon, ako sam u kući ne gasim, ali, ako grmi, a ja izlazim napolje, mobilni sa sobom ne nosim, oprezan sam", zaključio je.
Ova priča iz Pranjana je svjedočanstvo da se čuda zaista dešavaju. Mladen je prošao kroz ono što djeluje nemoguće, i danas je živ podsjetnik da između neba i zemlje ponekad stoje samo vjera i sreća.
.webp)
