Imala je samo tri godine i nije znala šta se dešava oko nje te noći 17. aprila 1999. godine kada je otišla na vječni počinak.

Geleri su rasparčali prozor, pokidali zavjesu, dok je djevojčica sjedila na noši u kupatilu. Umjesto uspavanke, djevojčica je čula detonaciju.

Majka Dušica je, trenutak prije, krenula je da joj spremi krevet za spavanje, tata Žarko pokupio je veš i njenu crvenu haljinicu sa izvezenim mačetom u korpi, koje spava. Brat Aleksa je njenu lutku smjestio u krevetić, kraj jastuka. Niko nije slutio da će geler pronaći malu Milicu.

Da je danas živa, imala bi 26 godina.

Podsjetimo, Milica je rođena je 9. januara 1996. godine, stradala je 17. aprila 1999, u svom kupatilu, u Ulici Dimitrija Lazareva Raše u Batajnici.

Eksplozija je bila nagla i snažna. Nakon toga se ništa nije čulo, osim vriska njenog oca Žarka. Uzeo je Milicu u naručje. Trčao je niz stepenice, a dijete mu je klonulo na rukama. Uletio je u auto i vozio, nije se pomirio da je već umrla. Ispustila je svoju anđeosku dušu, bez riječi, u naručju u kome je najljepše spavala i sanjala.

Maloj Milici, simbolu za svu djecu koja su ubijena 1999. u NATO bombardovanju, podignut je spomenik koji se nalazi u Tašmajdanskom parku u Beogradu.