- Lazarevdan je, a gosta nigdje. E, da mi je neko reko da ću i ovo dočekati, ne bih mu vjerovala. I bombe kad su padale, slavu smo slavili - počinje za Kurir priču Nada Gačević iz Ranča, sela između dva granična punkta, između Srbije i Crne Gore.
Mileta Gačević i žena mu Nada zapalili slavsku svijeću, postavili sto, svačega tu ima, pomalo. I sjeli, Bogu da se pomole, pa će sa sinom Darkom i kolač da slome. Bar je okađen, uspjelo se nekako u crkvu u Pljevljima, pa po korona pravilima...
- Ne mogu da vjerujem da smo sami, a Lazarevdan. U dobra stara vremena još od sinoć bi kuća bila puna, pa bi se i osvanulo uz pjesmu. Dođu kumovi, rođaci, prijatelji...Ali, šta da se radi. Tako je kako je. I za ovo malo hrane i pića što spremismo, zahvalni smo srpskoj policiji. Došli ljudi kod nas kući, uzeli spisak i pare, otišl, kupili šta treba i donijeli nam. Hvala im do neba. Mi u Srbiju, u Prijepolje ne možemo, zatvoren prelaz Jabuka. A u Pljevljima, gdje još možemo preko prelaza Ranče, gužve, redovi, brašna često nema... Otud da nam uđe niko ne može, vratili nedavno jednu rođaku, pošla u rodnu kuću - kaže za Kurir Mileta.
Ali, Gačevići još jedan razlog za slavlje imaju! Kad, nažalost, goste ne mogu da primaju, bar će na miru da proslave 30 godina braka.
- Bejahu Cveti kad nam bi svadba. I evo, trideset godina kasnije, sjedimo u jeku epidemije koronavirusa, i nazdravljamo. Ali, nema veze. Najvažnije je da smo živi i zdravi. I da narod ostane živ i zdrav. I ovo će proći, zvaće se juče. Srećna slava svima koji slave - Nada će, a Mileta dodaje:
"Živi i zdravi bili, pa dogodine opet pjevali!"
