Jedan znak da se SAD spremaju da koriste MOP na ciljeve u Iranu bilo je raspoređivanje svojih bombardera B-2 u Dijego Garsiju, vazduhoplovnu bazu udaljenu 3.700 km od Irana, ali unutar operativnog dometa B-2.
Kako probiti rupu kroz planinu od betona i granita, a zatim uništiti ono što je ispod – sve to bez upotrebe nuklearnog oružja? Rješenje je bomba teška 13.600 kilograma, kompresovana u cilindar dužine oko šest metara i širine oko 76 centimetara, piše Stav.
Posljednjih dana se mnogo pričalo o ovom američkom oružju: GBU-57/B (MOP), najmoćnijoj nenuklearnoj bombi sposobnoj da uništi ciljeve duboko pod zemljom.
Prva tri slova u GBU-57/B znače „Jedinica za vođenje bombi“ (eng. Guided Bomb Unit) – precizna bomba koja je usmjerena ka cilju. Broj 57 označava serijski broj u seriji takvih bombi, dok slovo „B“ predstavlja trenutnu verziju.
Jedan od glavnih nedostataka GBU-57 je taj što njena proizvodnja i upotreba podrazumijevaju visoke troškove. Cijena jedne bombe je 3,5 miliona američkih dolara. Američko ratno vazduhoplovstvo ima 20 ovih bombi i 19 bombardera B-2 koji ih mogu koristiti. Iz tog razloga, GBU-57 se koristi samo za strateški važne ciljeve.
Nakon američke invazije na Irak 2003. godine, inženjeri su proučavali ranije napade na bunkere koristeći starije GBU bombe i zaključili da one nisu prodrle dovoljno duboko niti su izazvale značajnu štetu. Vojno rukovodstvo je zahtijevalo moćnije oružje koje bi poštovalo široko prihvaćeni međunarodni konsenzus da je upotreba nuklearnog oružja moralno neprihvatljiva i opasna zbog radioaktivne kontaminacije, mogućnosti eskalacije i diplomatskih posljedica.
GBU-57/B je bila rješenje. Prema zvaničnom dokumentu američkog ratnog vazduhoplovstva, bomba je bila dizajnirana za „izuzetno težak zadatak uništavanja oružja za masovno uništenje koje se nalazi u jako utvrđenim objektima“.
GBU-57/B se vodi pomoću GPS-a i inercijalnog navigacionog sistema. Kada se ispusti sa visine od 15.000 metara, koristi napredna krila za precizno vođenje, a zatim udara velikom brzinom – navodno bržom od brzine zvuka. Specijalno čelično kućište joj omogućava da se „zabije“ u zemlju prije detonacije, dok sofisticirani upaljač detektuje šupljine ili betonske barijere i eksplodira samo kada je bomba duboko u meti, piše Scientific American.
Еksplozivna punjenja uključuju jedinjenja koja omogućavaju visoku razornu moć uz otpornost na udar. Sama detonacija je ekvivalentna eksploziji tri do četiri tone TNT-a, ali većina štete dolazi od čiste kinetičke energije – udara mase u zemlju.
Američki predsjednik Donald Tramp objavio je da su SAD izvele „uspješan“ napad na tri nuklearna postrojenja u Iranu i da su ona „uništena“.
Nakon toga, oglasio se i Izrael, tvrdeći da je bio u „punoj koordinaciji“ sa SAD u planiranju pomenutog napada.
Iranski zvaničnici su potvrdili da su objekti pogođeni, ali su negirali da su pretrpjeli veći udarac.
Jedna od meta bio je Fordo, postrojenje za obogaćivanje uranijuma skriveno u udaljenim planinama. Puni obim štete na postrojenju još nije poznat. Vjeruje se da je Fordo jedno od najzaštićenijih iranskih nuklearnih postrojenja.
Kompleks Fordo je prvobitno bio niz tunela koje je koristio elitni Islamski revolucionarni gardijski korpus, ali je Iran priznao postojanje postrojenja za obogaćivanje uranijuma 2009. godine nakon što su ga otkrile zapadne obavještajne agencije.
Postrojenje za obogaćivanje uranijuma Fordo, koje se nalazi oko 96 km južno od glavnog grada Teherana, nalazi se u planinskom regionu blizu grada Kom.
Iran insistira da je Fordo korišten samo u civilne svrhe, a Izrael već dugo tvrdi da predstavlja prijetnju njegovom opstanku.
Upravo zbog ove dubine pod zemljom, samo Sjedinjene Države imaju bombu tipa „za razbijanje bunkera“, a američki mediji su izvjestili da su upravo MOP-ovi korišteni u njihovom napadu na Iran.
Bi-Bi-Si piše da čak ni udar sa jednim MOP-om ne garantuje uništenje lokacije Fordo, jer se vjeruje da su tuneli 80–90 metara ispod površine, a neki dijelovi i do 100 metara. Smatralo se da bi bilo potrebno nekoliko bombi da bi se nanijela značajna šteta objektu.
Fordo je mnogo dublji od drugog iranskog podzemnog postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Natanzu, za koje analitičari vjeruju da se nalazi oko 20 metara ispod površine.
Viceadmiral Mark Melet, bivši komandant Irskih odbrambenih snaga, rekao je za BBC Verify da će vjerovatnoća da će ovi „razarači bunkera“ moći da unište lokaciju poput Fordoa zavisiti od toga koliko su ojačani podzemni tuneli.
– Iran bi znao specifikaciju ove vrste municije. Znali bi šta treba da pokušaju da izdrže od ove municije. Dakle, pitanje je, da li su objekti Fordoa van domašaja te municije?
Jedan znak da se SAD spremaju da koriste MOP na ciljeve u Iranu bilo je raspoređivanje svojih bombardera B-2 u Dijego Garsiju, vazduhoplovnu bazu udaljenu 3.700 km od Irana, ali unutar operativnog dometa B-2.
B-2 je jedini američki bombarder sposoban da nosi MOP bombe dužine 6,2 metra.
Šest bombardera B-2 fotografisano je u bazi u Dijego Garsiji početkom aprila, ali nije jasno da li su još uvijek tamo stacionirani jer nisu viđeni na skorijim satelitskim snimcima lokacije.
Američki predsjednik Donald Tramp potvrdio je da su američki ratni avioni izveli napade na tri nuklearna postrojenja u Iranu, uključujući postrojenje Fordo. Ovo označava veliku eskalaciju sukoba između Izraela i Irana.
U televizijskom obraćanju, Tramp je opisao napade kao „ubjedljivo najgore od svih“ i upozorio da bi mogli uslediti novi ako mirovni napori ne uspiju. Rekao je da SAD ostaju sposobne da pogode mete „sa preciznošću, brzinom i vještinom“.
Američki zvaničnici su za američkog partnera Bi-Bi-Sija, CBS News, rekli da je Vašington kontaktirao Teheran diplomatskim kanalima prije napada, jasno stavivši do znanja da nisu planirani dalji napadi i da promjena režima nije cilj.
Izrael tvrdi da je bio u potpunoj koordinaciji sa SAD prije napada.
Iran je upozorio da svako miješanje SAD rizikuje proširenje rata i signalizirao da bi sada mogao da cilja američke snage u regionu.
.webp)
.webp)
