Udovica iz Hesena iznenada se suočava sa obavezom da vrati skoro 60.000 evra. Razlog: godinama je primala veliku udovičku penziju, iako je od 1999. godine primala i sopstvenu starosnu penziju – kombinacija koja utiče na iznos njene udovičke penzije.
Hesenski državni socijalni sud presudio je da je žena grubo nehatom prekršila svoju obavezu učešća i mora da vrati cijeli preplaćeni iznos.
Sada 86-godišnja penzionerka bila je udata za svog supruga od 1959. godine, a koji je preminuo 1996. godine.
Iste godine počela je da prima veliku udovičku penziju od oko 1.280 njemačkih maraka mjesečno. Ova vrsta penzije se isplaćuje trajno pod određenim uslovima – na primjer, ako je preživjeli supružnik određenog uzrasta ili odgaja dijete. U njenom slučaju, uslovi su bili ispunjeni, pa joj je penzija odobrena.
Međutim, nije prijavila penzionom osiguranju da je od 1999. godine dodatno primala sopstvenu starosnu penziju od oko 2.500 maraka mjesečno. Ova druga penzija je trebalo da bude uključena u iznos udovičke penzije.
Prema zakonu, ako se udovička penzija i sopstveni prihod isplaćuju istovremeno, 40% iznosa koji prelazi određeni neoporezivi iznos smanjuje udovičku penziju – prema članu 97 Zakona o penzijskom osiguranju (SGB VI). U ovom slučaju, to nije uzeto u obzir više od dvije decenije.
Tek 2019. godine, putem automatizovanog upoređivanja podataka, penzijsko osiguravajuće društvo je otkrilo da žena prima dvije vrste penzija.
Pokrenut je postupak povraćaja novca, a utvrđeno je da preplaćeni iznos iznosi 59.831 evra. Žena je pozvana da izvrši povraćaj novca.
Tužilja se branila tvrdeći da je postupala u dobroj vjeri. Obrasce za obje penzije popunila je opštinska penziona služba, koja je pretpostavila da su podaci već proslijeđeni unutar sistema penzijskog osiguranja.
Smatrala je neshvatljivim da greška ostaje neotkrivena 20 godina i da nije postojala interna kontrola. Ali presuda je bila jasna.
Sud je zaključio da se radi o gruboj nepažnji, jer je već u odluci iz 1996. godine kojom joj je dodjeljena penzija bila upozorena da mora da prijavi svaki dodatni prihod – uključujući i sopstvenu penziju. Ona to nije uradila i zato snosi odgovornost.
Povrat novca – uprkos nedostatku ušteđevine
Sud je naglasio da se gruba nepažnja može utvrditi čak i kada je ista institucija isplatilac obje penzije, i da to ne oslobađa obaveze prijavljivanja.
U obrazloženju presude se navodi: "Tužena je kontinuirano primala starosnu penziju iz sopstvenog osiguranja, a da to nije prijavila službi nadležnoj za udovičke penzije".
Kompanija za penzijsko osiguranje je stoga bila ovlašćena da retroaktivno izmijeni odluku i djelimično poništi isplatu od 1. juna 1999. godine.
Žena je izjavila da nema dovoljno ušteđevine da to vrati – sve je već potrošeno.
Međutim, sud nije vidio nikakav osnov za djelimični oproštaj duga, jer nije prekršen desetogodišnji rok zastarjelosti, koji u nekim slučajevima može ograničiti mogućnost naplate. Zbog toga je presuđeno da mora da vrati cijeli iznos.
Sud je dalje naglasio da je još 1996. godine postojalo jasno upozorenje: svako ko ne prijavi promjene u prihodima mora računati na retroaktivni povraćat sredstava. Pravo žalbe nije dozvoljeno, piše "Feniks Magazin".
