U svijetu gdje se i do prodavnice ide kolima, Karl Bušbi iz Еngleske izabrao je potpuno drugačiji put – i to bukvalno. Ovaj bivši padobranac iz Hala već 27 godina hoda oko svijeta, bez ijednog oblika prevoza. Njegova misija, koju je nazvao "Goliat ekspedicija", započela je 1. novembra 1998. godine iz Punta Arenasa u Čileu, a jedino pravilo koje nikada nije prekršio jeste – samo pješice, nikada prevoz.
Ono što je prvobitno zamišljeno kao osmogodišnja avantura, pretvorilo se u životno putovanje koje traje već skoro tri decenije. Danas, Bušbija od cilja dijeli još samo nekoliko hiljada kilometara, a ako sve bude po planu – u svoj rodni grad Hal stići će u septembru 2026. godine.
Iako je ukupna udaljenost od preko 58.000 kilometara sama po sebi epska, pravi izazovi nalazili su se u onome što se našlo između – neprohodni predijeli, ekstremni vremenski uslovi i političke granice.
Tri najveće prepreke na njegovom putu bile su: zloglasna Darijenska džungla između Kolumbije i Paname, ledeni Beringov moreuz između SAD i Rusije, i tunel Lamanš koji povezuje Francusku i Veliku Britaniju.
.webp)
Bušbi je prve dvije prepreke već savladao. Godine 2006. zajedno sa pustolovom Dimitrijem Kiferom prešao je Beringov moreuz pješice tokom 14 dana, gazeći po ledu i kroz ledenu vodu. Ubrzo nakon toga zadržale su ih ruske vlasti zbog ilegalnog ulaska u zemlju, a tek nakon intervencije tadašnjeg britanskog zamenika premijera Džona Preskota i guvernera Romana Abramoviča, ekspedicija je mogla da se nastavi.
Preostaje mu još Lamanš – ali budući da je hodanje kroz željeznički tunel zabranjeno, Bušbi se nada da će dobiti posebnu dozvolu za prolazak servisnim tunelom koji koriste radnici za održavanje. Ta birokratska borba, kako kaže, mogla bi da potraje godinama.
Plivao, hodao, preživio
Kada nije mogao bezbjedno da uđe ni u Iran ni u Rusiju, Bušbi nije odustao – nego je zaplivao. U avgustu 2024. godine, sa pratećim timom i saputnicom Anđelom Maksvel, preplivao je 179 milja (oko 288 km) široko Kaspijsko more, od Kazahstana do Azerbejdžana. Plivanje je trajalo 31 dan, a proveli su čak 132 sata u vodi.
Nakon toga, nastavio je pješke kroz Azerbejdžan i Tursku, a 2. maja 2025. stigao je do Bosfora i zakoračio na tlo Еvrope. Do Hala ga čeka još samo posljednja etapa – pješačenje kroz evropski kontinent, piše Ona.rs.
Bušbijev put nije bio samo fizički izazov – već i psihološki. Godinama je bio zarobljen u Meksiku zbog odbijenih viza, izgubio je sponzore tokom finansijske krize 2008. godine, a 2013. mu je Rusija uvela petogodišnju zabranu ulaska.
"Prvog novembra 1998. gledate u put dug 36.000 milja i nemate pojma kako ćete ga prijeći. Bilo je izuzetno teško, ali nikada nismo odustali od pravila i pravca", rekao je Bušbi za BBC radio Humbersajd.
Povratak kući, priznaje, nosi poseban teret:
"Ne znam kako će biti kada se vratim. To je čudno mjesto – kada vam se životna svrha iznenada završi. Nadam se da ću brzo prijeći na nešto novo, da zadržim tijelo, um i dušu u pokretu."
Dodao je i da će susret s porodicom biti proces ponovnog upoznavanja. Karl Bušbi je hodao, plivao, preživljavao – i nikada se nije vozio. Njegov put oko svijeta nije samo fizičko putovanje, već svjedočanstvo o upornosti, snazi volje i čovekovoj želji da pomjeri granice mogućeg. I dok se kraj puta nazire, njegova priča već sada zauzima posebno mjesto među najnevjerovatnijim podvizima modernog doba.
.webp)
