U Švajcarskoj klima-uređaji nisu svakodnevna pojava ni u privatnim domovima, a često ni u poslovnim prostorima. Razlog za to leži u spoju nekoliko faktora – od umjerene klime, preko stroge regulative usmjerene na energetsku efikasnost, do duboko usađene državne politike održivog razvoja. Njihova ugradnja u pojedinim kantonima može predstavljati pravi izazov, budući da su propisi strogi i usmjereni na smanjenje potrošnje energije.
Švajcarska se nalazi u zoni umjerene klime, pa se ljetnje temperature rijetko penju do ekstrema koji su uobičajeni u mediteranskim ili kontinentalnim dijelovima Еvrope. I u onim danima kada se živa u termometru podigne, večernje zahlađenje često je dovoljno da rashladi prostor bez dodatnih uređaja. Pored toga, kuće i zgrade su projektovane tako da zimi zadržavaju toplotu, a ljeti ostaju prijatno hladne zahvaljujući debelim zidovima, dobroj orijentaciji i kvalitetnoj izolaciji.
U takvim uslovima, stanovnici se uglavnom oslanjaju na provjerene, pasivne metode rashlađivanja. Spuštanje roletni tokom dana i provjetravanje prostorija noću često su dovoljni da se domovi održe prijatnim. U Švajcarskoj je klima-uređaj više luksuz nego potreba – čak i kada su temperature visoke, rijetko se može naići na šum rashladnog uređaja u stambenim zgradama.
Klima i građevinska praksa
Еkološka svijest u Švajcarskoj nije samo prazna riječ – ona je pretočena u zakone i pravila koja se striktno primjenjuju. Ova alpska država dosljedno se zalaže za energetsku efikasnost i borbu protiv klimatskih promjena, što se jasno vidi i u regulaciji ugradnje sistema za klimatizaciju.
U mnogim kantonima, postavljanje klima-uređaja zahtijeva posebnu dozvolu, a ponekad i konkretno obrazloženje. Tako, recimo, u kantonu Ženeva, poznatom po jednim od najstrožih propisa, potrebno je dokazati medicinski ili funkcionalni razlog za instalaciju rashladnog sistema. Čak i tada, dozvolu dobijaju isključivo sistemi koji zadovoljavaju visoke standarde energetske efikasnosti i niske emisije.
Kultura održivosti umjesto komfora po svaku cijenu
Možda najdublji razlog zašto su klima-uređaji rijetkost u Švajcarskoj leži u mentalitetu nacije. U zemlji u kojoj je održivost temelj svakodnevnog života, pretjerana potrošnja energije se smatra društveno neodgovornom. Rashlađivanje prostorija do nerealno niskih temperatura vidi se kao nepotreban luksuz, suprotan zajedničkim vrijednostima.
Zato većina građana koristi prirodne metode rashlađivanja – od ventilatora, otvorenih prozora postavljenih u promaju, pa sve do odlazaka u prirodu. U trenutku kada čitav svijet osjeća posljedice klimatskih promjena, ovakav način života ne samo da čuva resurse, već služi i kao primjer održivog svakodnevnog ponašanja.
Ipak, klima-uređaji nisu potpuno nestali
Naravno, to ne znači da klima-uređaji ne postoje u Švajcarskoj. U urbanim sredinama i savremenim poslovnim prostorima sve je više firmi koje koriste moderne, energetski efikasne sisteme za rashlađivanje, naročito u vremenima kada su toplotni talasi postali uobičajena pojava. Bolnice, hoteli i veliki tržni centri su, naravno, klimatizovani i tu rashladni uređaji nisu izuzetak već standard.
Ipak, čak i kada postoji tehnička i pravna mogućnost da se klima ugradi, mnogi građani se odlučuju za alternativna rješenja – prije svega zbog visokih troškova i ličnih stavova. Na taj način, Švajcarska pokazuje da udobnost ne mora da ide nauštrb prirodne sredine i da borba sa ljetnjim vrućinama ne mora nužno da se vodi uz pomoć kompresora i freona.
Zato ne iznenađuju ni brojni tekstovi i savjeti koji se u švajcarskim medijima bave rashlađivanjem bez klime. U našim krajevima, s druge strane, kada temperature pređu 35 stepeni – posebno u stambenim zgradama sa lošom izolacijom – klima uređaj ostaje praktično jedino rješenje, jer bez njega ostaje samo da se tokom toplotnog talasa danonoćno pati.
