Na ivicama ukrajinske prijestonice, u oronulom kompleksu zaraslom u korov, odvija se tiha, ali ključna revolucija modernog ratovanja.
Prostor koji na prvi pogled podsjeća na apokaliptični filmski set danas je laboratorija u kojoj se rađa nova doktrina odbrane, ona u kojoj mašine preuzimaju najopasnije zadaće sa ramena ljudi.
Na jednoj strani kompleksa mladi regruti 3. jurišne brigade čekaju prve komande, dok se na drugom kraju testiraju zemaljski borbeni roboti – UGV-i. U posebnom objektu nazvanom “Kil Haus” ova elitna jedinica obučava operatore i ispituje prototipove autonomnih i daljinski upravljanih mašina koje bi uskoro mogle postati svakodnevni prizor na frontovima širom Ukrajine.
Ukrajina trenutno predvodi globalnu trku u razvoju i primjeni zemaljskih robota. Proljeće je donijelo ambiciozne najave: čak 15.000 UGV-a planira se uvesti u borbeni sistem. Iako još uvijek nisu u masovnoj upotrebi, tempo razvoja podsjeća na prošlogodišnju ekspanziju vazdušnih dronova. U pozadini je jasan razlog: nedostatak ljudstva i neophodnost odbrane protiv brojnije ruske vojske.
"Nemamo dovoljno ljudi da zaustavimo ruske talase“, priznaje jedan od proizvođača.
"Zato šaljemo naše zombije – robote – protiv njihovog mesa", dodaje on.
Tri osnovne svrhe
U Ukrajini trenutno djeluje četrdesetak kompanija koje razvijaju oko 200 modela UGV-a. Većina ih je privatna i proizvodi robote za tri osnovne svrhe: logistiku (prevoz tereta, evakuacija ranjenika), inženjersku podršku (miniranje, razminiranje, komunikacije) i borbene zadatke (npr. lansiranje granata ili neutralizacija dronova).
Mnogi modeli se dodatno modifikuju neposredno prije slanja na teren, napominje "Еkonomist". Najčešće se dodaju kamere, sistemi za komunikaciju i elektronička zaštita. Roboti time postaju ključna karika u tzv. "sivoj zoni“, području od desetak kilometara oko fronta koje je pod stalnim nadzorom dronova.
"U nekim situacijama već sada zamjenjuju grupe vojnika“, objašnjava instruktor poznat kao Stark, koji vodi neformalnu UGV akademiju.
Njegovi polaznici obučavaju se za upravljanje složenim sistemima poput evakuacionog drona Ardal ili protivdronske platforme Hyzhak, koja koristi vještačku inteligenciju za obaranje vazdušnih prijetnji.
‘Rat još uvijek vode ljudi’
Jedan od najsnažnijih simbola ove nove ere je "Liut“, robotizovana platforma s mitraljezom, prvi put korištena u zasjedi tokom prošlogodišnjeg ukrajinskog prodora prema Kursku. Prema riječima njegovog tvorca, pojava robota na terenu toliko je iznenadila ruske vojnike da su otkrili svoje položaje, što je Ukrajincima donijelo ključnu taktičku prednost.
Napredak u komunikacijama omogućio je i promjenu u taktici. Prije su operateri morali biti u blizini svojih vozila, nerijetko pješačeći do prve linije, što je bilo izuzetno rizično. Danas, zahvaljujući sistemima poput Starlinka, mogu upravljati vozilima iz sigurnosti komandnih centara.
"Jedan od nas pilotira, drugi pije Koca-Kolu“, kaže jedan od vojnika kroz smijeh.
Ali, uprkos napretku, stručnjaci su realni.
"Zemaljski roboti ne mogu zamijeniti pješadiju“, kaže Šura, pripadnik 92. brigade.
"Mogu pomoći, ali rat još uvijek vode ljudi", dodaje Šura.
Najveći izazov u masovnom uvođenju UGV-a leži u komunikacionoj infrastrukturi. Starlink ima ograničenja u šumskim i planinskim područjima, a tzv. meš mreže – gdje roboti razmjenjuju informacije među sobom – lako kolabiraju ako se izgubi ključni čvor. Osim toga, još uvijek nedostaje dovoljno obučenih operatera.
"Imamo jako malo onih koji su završili više misija i još su živi“, upozorava jedan od inženjera.
Ukrajinski proizvođači svjesni su da će Rusija vjerovatno uskoro standardizovati i skalirati sličnu tehnologiju, kao što je već učinila sa zračnim dronovima. Ipak, vjeruju da im vremenska prednost može donijeti taktičku korist.
"Ako roboti preuzmu i samo 1% ljudskih zadataka, to je već pobjeda“, zaključuje Vasyl, osnivač jedne od vodećih UGV kompanija.
