Merijen Bernadot, poznata javnosti i kao Princeza Marijana, umrla je u rodnoj Švedskoj u staračkom domu, piše Sweden Herald.
Bila je mirna i spokojna, okružena svojim najbližima, i zaspala je u staračkom domu na Gardetu u Štokholmu. Imala je više od 100 godina, sa samo dva mjeseca do svog 101. rođendana - rekla je njena kćerka.
Godine 1961. udala se za dizajnera Sigvarda Bernadota, poznatog i kao "princ dizajna" (1907-2002), drugog sina tadašnjeg kralja Gustava VI Adolfa, i time postala članica kraljevske porodice. Prije toga, kao dvadesetogodišnjakinja preselila se iz Helsingborga u Štokholm, gdje je bila aktivna kao glumica u Dramskom pozorištu (Dramaten).
Zajedno sa suprugom osnovala je Istraživačku fondaciju Bernadot za dječiju očnu njegu i fond za umjetnike sa godišnjim dodjelama stipendija. Godine 1998. proglašena je počasnim doktorom medicine na Karolinskom institutu.
Najbliži srodnici Merijen Bernadot su njena kćerka, četvoro unučadi i četvoro praunučadi.
Merijen je bila poznata i po svom radu na podršci osobama s disleksijom, fizičkim invaliditetom i dječijoj očnoj njezi, kao i kao pokrovitelj umjetnosti. Dobitnica je dvije počasne doktorske titule.
Još kao tinejdžerka glumila je u poznatom ljetnom pozorištu na otvorenom (Fredriksdalsteatern) u svom rodnom gradu. Primljena je na glumačku akademiju Kraljevskog dramskog pozorišta, gdje je studirala 1945-1948. Tokom raspusta radila je kao vodič na turama u Njemačku i Francusku. Nakon završetka studija, zaposlena je kao glumica u Kraljevskom dramskom pozorištu, gdje je igrala jedanaest godina, birajući zahtijevne uloge umjesto glamuroznih. Njena prva uloga bila je Еni u švedskoj verziji "Života sa ocem". Režirali su je Olof Molander, Alf Sjeberg, Ingmar Bergman, Mimi Polak i Joran Gentele, a glumila je s Jarlem Kuleom, Ingom Tidblad i Maj Zeterling. Glumila je u filmu "Kulla Gulla" 1956. s Hugom Bjerneom i u dvije TV predstave 1957. i 1959. godine.
U memoarima iz 1986. godine napisala je:
„Zajedno s režiserom i kolegama glumcima pronalaziš svoj put do uloge. Stvaraš svoj mali svijet, koncentrat, gdje svi daju sebe da bi se stvorila cjelina i publici ponudilo nešto zaokruženo.”
Pozorište je zatvoreno zbog renoviranja 1956. godine, i tada je Marianne prešla u robnu kuću NK, gdje je obučena za upravljanje njihovom prodavnicom poklona. Kasnije je studirala kulturnu komunikaciju, francuski i umjetnost na Univerzitetu u Štokholmu, postala predstavnica Sotheby'sa u Švedskoj i 1970. studirala kuvanje na Le Cordon Bleu u Parizu. Nakon pomirenja njenog muža s ocem, kraljem Gustavom VI Adolfom, u 1970-im, često su zajedno kuvali.
Godine 1983. diplomirala je istoriju umjetnosti na Univerzitetu u Štokholmu. Njeni radovi uključuju studije o umetniku Еdvinu Ohrstromu.
U julu 2014. dobila je pozitivne kritike nakon što je vodila popularnu radio emisiju "Sommar" na svoj 90. rođendan.
Sa suprugom Sigvardom upoznala je modnog kreatora Pjera Balmena u Parizu 1962. Postali su bliski prijatelji, kao i s njegovim nasljednikom Еrikom Mortensenom. Često je nosila modele kuća visoke mode koje su je rado oblačile zbog njene elegancije.
Godine 1985. proglašena je jednom od 10 najbolje obučenih žena na svijetu, od strane Chambre Syndicale de la Haute Couture u Parizu.
Njena modna estetika i dalje se cijeni među švedskim dizajnerima poput Pera Еngshedena i Hristera Lindarva. U Milesgardenu u Stokholmu 2017. održana je četvoromesečna izložba pod nazivom CHANEL BALMAIN DIOR MARIANNE BERNADOTTE - Ikona stila, koju je otvorila njena grandnećaka, princeza Viktorija.
Prateći ideju noblese oblige, od 1960-ih aktivno je djelovala u oblastima invalidnosti, zdravlja, nauke i umjetnosti.
Jedna od prvih njenih aktivnosti bila je promocija i prikupljanje sredstava za električna kolica Permobil, dizajnirana od strane Pera Udena, koji je isticao njenu važnu ulogu.
U 1980-im godinama učestvovala je u osnivanju akademije za disleksiju i podršku mladim istraživačima. Godine 2006. dodijeljena joj je počasna diploma Univerziteta u Bolonji za doprinos istraživanju disleksije. Bila je počasna predsjednica švedske fondacije i međunarodne akademije za disleksiju.
Godine 1988. profesor Gunar Lenerstrand želio je osnovati centar za dječiju očnu njegu. Marianne je prikupila sredstva, donacije umjetničkih djela i organizovala aukciju u Bukovskisu koja je donijela 1,2 miliona kruna. Prije toga, sa Sigvardom osnovala je Istraživačku fondaciju za dječiju očnu njegu. Do 2025. dodijeljeno je više od 20 miliona kruna, uključujući i nagradu za klinička istraživanja.
Osnovala je i fondove u SAD-u, uključujući The Bernadotte Foundation for Children’s Eyecare u Njujorku. Na Karolinskom institutu osnovala je istraživačke laboratorije za pedijatrijsku oftalmologiju.
Za 75. rođendan supruga Sigvarda 1982. osnovali su Marianne & Sigvard Bernadotte fond za umjetnost, koji svake godine dodjeljuje stipendije mladim umjetnicima. Godine 2012. na proslavi su prisustvovali princ Karl Filip i kraljica Nur od Jordana. U 92. godini odlučila je da se proslava 2017. održi u dvorcu Upsala.
Od smrti supruga 2002, njene dobrotvorne aktivnosti opstajale su zahvaljujući njenoj istrajnosti i posvećenosti.