Svijet "Igre prijestola"

Stvarni događaji koji su inspirisali "Kuću zmaja"

  • Izvor: Telegraf.rs
  • 22.09.2022.22:52

Svijet "Igre prijestola" nikada i nije pretendovao da bude nalik našem srednjem vijeku, ali uvijek je imao uporište u istoriji. O tome svjedoči ikonična epizoda „Crveno vjenčanje“, koja je u velikoj mjeri proizašla iz stvarnog škotskog masakra.

Prema Džordžu R. R. Martinu, autoru serije knjiga "Pjesma leda i vatre", najnoviji dio u GoT univerzuma, prikvel "Kuća zmaja" ("House of the Dragon"), takođe se oslanja na događaje iz stvarnog života. Tačnije: iz nasilnog perioda u Engleskoj 12. veka kada se kraljev nećak sukobio sa princezom.

Martin je otkrio porijeklo ove priče na Komikonu prošlog ljeta.

"’Igra prijestola’, kao što su mnogi ljudi primketili, zasnovana je djelimično na engleskom Ratu ruža. Za ‘Kuću zmaja’ sam inspiraciju našao u ranijem periodu srednjovekovne istorije pod nazivom razdoblje bezakonja (anarhija) ", rekao je.

Anarhija je bila kriza zbog nasljeđivanja trona kralja Henrija I, koji je vladao Engleskom od 1100. do 1135. Henri se oženio Matildom od Škotske iste godine kada je stupio na presto, a njegova kraljica je ubrzo rodila dvoje djece: Matildu i Vilijama (imao je i mnogo vanbračne djece, ali o tome kasnije).

Sa zdravim nasljednikom, Henri je mogao da bude miran, ali su dve tragedije pogodile kraljevsku porodicu otprilike na polovini njegove vladavine. Prvo, kraljica Matilda je umrla 1118. Zatim, 1120. godine, Vilijam se ukrcao na sudbonosni Bijeli brod iz Normandije. Prema Britanskoj biblioteci, 17-godišnji princ i drugi mladi članovi kraljevske porodice počeli su da piju, natjeravši mornare da se pridruženj opijanju, i ubrzo je omamljena posada zaveslala pravo u stijenu. Brod je potonuo, ostavljajući samo jednog preživjelog — seljaka — i Englesku bez muškog naslednika.

Кao i vladar iz "Кuće zmaja", Viseris Targarjen (kojeg igra Pedi Кonsidajn), Henri I se uspaničio i oženio mnogo mlađu ženu, nadajući se da će roditi još jednog dječaka. Ali za razliku od Viserisa i ledi Alisent Hajtauer, Henri i Adeliza od Luvena nisu imali djece. Tako je 1127. kralj pozvao svoj dvor da se zakune na lojalnost njegovoj ćerki Matildi kao prestolonasljednici. Oni su se povinovali, ali kada je kralj umro 1135. godine, mnogi su prekršili ovo obećanje.

Sud je umjesto toga dao podršku Stefan od Bloa, kraljevom nećaku. Stefan je bio dio dvora od djetinjstva i samo je ojačao svoj ugled kroz brak sa bogatom groficom od Bulonja. Кako naučnik Robert B. Paterson primjećuje, Stefan je bio jedan od članova kraljevske porodice koji su se zakleli na vjernost Matildi — neki izvještaji čak tvrde da se borio za čast da bude prvi koji je to učinio — ali je takođe razumio da su mnogi moćni muškarci sumnjali u sposobnost žene da vlada. Seksizam je pobijedio i Stefan je krunisan sa papinim blagoslovom.

Matilda, međutim, ovo nije prihvatila bez borbe. Zahvaljujući braku sa pokojnim carem Svetog rimskog carstva Henrijem V, odbačena princeza je sklopila ključni savez sa jednim od vanbračnih sinova Henrija I: njenim polubratom Robertom od Glostera. Pošto je podrška Stefanu poklekla, naredila je svojoj vojsci da izvrši invaziju na Englesku 1139. Borbe su se nastavile otprilike deceniju, pošto su zamci bili zarobljeni, a odanost između plemića i sveštenstva preokrenuta.

Кada je Stefan zarobljen 1141. u bici kod Linkolna, Matilda je bila spremna za slavu. Ali dok je planirala krunisanje u Londonu, grad se digao protiv nje i bila je primorana ne samo da napusti ceremoniju, već i napusti grad. Njene vojske su na kraju oslobodile Stefana u zamjenu za njihovog zarobljenog saveznika Roberta. I tako je rat bjesnio.

Кonačno, 1148. godine, Matilda je odustala od sukoba i povukla se u Normandiju sa svojim drugim mužem, grofom od Anžuja. Proživjela je ostatak svog života u Francuskoj, praktično napuštajući san da vlada Engleskom. Iako se rat zvanično nije završio – zemlja je još uvijek bila u rasulu – Stefan je, u njenom odsustvu, odnio pobjedu.

Ali Matilda se posljednji smijala.

Uprkos pokušajima njenog rođaka da obezbijedi presto za svoje sinove, Stefan je potpisao Volingfordski ugovor 1153. godine pod ogromnim pritiskom svog dvora. Matildinog sina Henrija imenovali su za pravog nasljednika krune, a on je titulu preuzeo sljedeće godine kada je kralj Stefan umro, piše Mentalfloss a prenosi Telegraf.rs.


(Foto: HBO)

Tagovi: