Sada, kako ističe folker, pjeva ponekad samo na manjim veseljima.

– Ovo je sad prinudni odmor za pjevače. Plašim se da ne potraje malo duže, a ne bih volio. Pjeva se, iskoči neka tezgica, pjevam po nekim garažama, po nekim sobama. Prvi put sam ove godine u Srbiji pjevao na jednom vašaru pored Čačka i sinoć sam pjevao jedan rođendan. Bilo je dosta kolega i bilo nam je lijepo stvarno, bilo je negde oko 150 ljudi – rekao je folker u “Grand magazinu”, pa dodao:

– Mene je publika poželela, jedno pet, šest godina nisam nastupao ovdje jer i nisam snimao ništa novo.

Kako je nedavno ispričao, Turković je u Americi radio i kao dostavljač, a u rodno mjesto se vratio u nadi da će i imati nastupe, piše Blic.

– Došao sam u Srbiju jer sam mislio da ću se ovde ubiti od posla u julu, avgustu i septembru, malo tezgice, malo vašari. Međutim, sve je otkazano. Estrada je poginula, mi smo poginuli. Jadni smo mi. Ja sam ovdje kao u penziji, imam 23.000 dinara. Imam 67 godina, preko 40 godina radnog staža – istakao je nedavno za Kurir o svom životu u Americi, pa otkrio da je tamo radio kao dostavljač.

– Mikrofon tamo nisam ostavljao, sve vreme sam pjevao. Kad nije bilo tezgi i zabava, supruga i ja smo sjedali u veliki kombi koji smo kupili. Sad ne. Radili smo isporuke. Amerika je takva, ako ne radiš, spakuj kofere i doviđenja. Nisam se stidio nikakvog posla tamo. Ne kradem, ne lažem, ne varam.

– Bavio sam se vožnjom godinu dana, pa sam odustao. Svašta sam raznosio, poštu, pakete, bio sam dostavljač. Ništa nije teško kad mora da se radi. Ustajao sam u zoru, palio kombi, išao za Čikago 60 milja, potrpao sve pakete. Poslije se moram vraćati kući i tako stalno. Dnevno sam prelazio oko 300 milja, to je negde oko 450 kilometara. I tako tri godine bez prestanka, i supruga i ja. Poslije smo imali udes, nismo mi bili krivi, pa smo odustali od toga. Vratio sam se pjesmi, pa došla korona. Vidjećemo šta ćemo dalje.