Gregor MekGregor - bivši vojnik i avanturista - domogao se 1820. godine velikog komada zemlje u Srednjoj Americi, na području današnjeg Hondurasa. Zemlju je navodno dobio kao princ Pojaisa - zemlje za koju niko nije čuo prije toga.
MekGregor je svoju zemlju nazvao Pojais, a sebe prozvao njenim princem.
Kad se, poslije putovanja po Americi, vratio u Veliku Britaniju, odmah je pokrenuo "marketinšku kampanju" kako bi privukao ulagače i kolonijaliste u svoju zemlju.
Prema njegovim pričama Pojais, malo veći od Velsa, bio je zemlja meda i mlijeka. Plodnog zemljišta, hladnih rijeka prepunih zlata, gustih šuma u kojima je bilo mnoštvo egzotičnih plodova i divljači.
Osim što je opisao zemlju koja je bila dijametralno suprotna njegovoj krutoj škotskoj grudi, on je igrao i na muškost svojih sunarodnika i objavljivao je oglase koji su veličali avanturizam i hrabrost onih koji se usude da krenu u nove pohode. Ali tvrdio je da moraju da ulože novac u ekspedicije prije nego što stignu.
MekGregor je jednostavno bio rođeni trgovac - obećavao je Raj na zemlji investitorima, kojima je prodavao priču da će biti uzor svim ljudima i da je bitno da što prije reaguju - jer ako se odmah ne pokrenu, možda propuste svoju šansu.
U slučaju da mu neko nije vjerovao, sa sobom je nosio knjigu o prednostima male ostrvske nacije, koju je navodno napisao kapetan Tomas Strejndžvejs, a radilo se o njegovom djelu. Štampao je čak i lažni novac koji je davao investitorima.
Taktika je upalila spektakularno. MekGregor je prikupio 200.000 funti gotovine, te skoro 1.3 miliouna funti u obveznicama (danas bi to bila protivvrijednost od 3.6 milijardi funti).
Krajem 1822. i početkom 1823. godine krenule su prve dvije ekspedicije prema Pojaisu, točnije 250 entuzijastičnih budućih naseljenika. Ali kad su došli, zatekli su potpuno drugačiju situaciju od obećane.
Na obali nije bilo luka, naselja ni puteva, zemlja je bila nepogodna za obradu, a rijekama zlata nije bilo ni traga ni glasa. Ubrzo su nepripremljeni Škoti počeli da umiru jedan za drugim, sve dok preostalu trećinu nije spasio brod kojih ih je odveo u Belize.
U Veliku Britaniju se vratilo njih pedesetak, pa su se novine brzo raspisale o velikoj prevari (ironično, neki od preživjelih avanturista su i dalje branili MekGregora, prebacujući krivicu na druge organizatore ekspedicija).
MekGregor je pobjegao u Francusku gdje je opet počeo da prodaje istu priču, ali su ga tamošnje vlasti ubrzo pročitale i uhapsile, piše BBC.
Poslije toga se kratko vratio u Edinburg, odakle je ubrzo morao da bježi. Vratio se u Srednju i Južnu Ameriku, gdje je i preminuo 1845. godine.
A Pojais, kako je MekGregor nazvao obećanu zemlju, do danas je ostala nepokorena i napuštena divljina.
(Ekspres)
