Sveti Trifun živio je u trećem veku, a rođen je u Kampsadi, u Frigiji. Roditelji su mu bili pobožni i svoju pobožnost su i na svog sina prenijeli.

Bavio se domaćom ekonomijom i čuvanjem gusaka, ali pošto je bio odan Hristovoj vjeri, Bog ga je obdario darom čudotvorstva pa je mnoge bolesnike od raznih bolesti molitvama liječio.
 

Priča se da je, između ostalih, iscijelio i Gordu, kćer rimskog cara Gordijana, koja je patila od neke duševne bolesti od koje je nijedan ljekar nije mogao izlečiti. Za to ga je car bogato nagradio, ali on je sve darove podijelio siromasima.

Kada je na rimski presto došao car Dekije, Sveti Trifun je mnogo postradao, ali je sva ta mučenja rado podnosio govoreći: "O kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam u ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!" . . Mučitelji su ga osudili i 250. godine ubili.

Sveti Trifun se smatra zaštitnikom poljskih usjeva.

Srpska pravoslavna crkva, vjerujući u čudnu moć molitvenog zastupništva svetog mučenika Trifuna, ustanovila je naročiti molitveni čin, koji se vrši sa njivama ili baštama, ako se dogodi šteta od insekata, miševa i drugih životinja.

Kad se vrši ovaj čin uzima se zejtin iz kandila svetog Trifuna i bogojavljenska vodica, pa sveštenik unakrst škropi njivu, baštu ili vinograd, i pored ostalog čita i "zaklinanije svjatago mučenika Trifuna".

Ako na Trifundan pada snijeg ili kiša, biće kišna i rodna godina, ako je vedro, godina će biti sušna i nerodna. Narod još kaže: "Triša zabo ugarak u zemlju, pa zato snijeg i led počinju da se tope."

Svetog Trifuna slave gostioničari.