Jela koja nemaju u svom kraju, prvo su što gosti traže u dobojskim restoranima. Peciva od crnog brašna i čorba od koprive stalni su dio menija lokalnog etno sela. Tradicionalnom ukusu prilagođen je i način serviranja, pa se posude brzo prazne.

"Sve domaću hranu spremamo, cicvara, kajmak, domaća šljivovica, domaći uštipci", kaže Rada Maksimović iz etno-sela Kotromanićevo.

Ipak, gastro delicije sa brendom "dobojski" - nema. Nema ideje ni šta bi mogao da bude, ali volja turističkih radnika da se izrodi, makar iz gastro susreta, postoji.

"Da u narednim godinama napravimo neke posebne vrste ili pravac kulinarstva kojeg će morati da se drže i pripremaju samo tu vrstu", kaže Vladimir Marković, direktor Turističke organizacije Doboj.

Korak dalje otišle su komšije. Porodica Arsenić iz Kakmuža na pragu je brendiranja ozrenskog likera. Jabukova rakija obogaćena travama priprema se od ranog proljeća do kasne jeseni.

"Liker se počinje raditi u aprilu, prva jagorčevina krene i dalje to ide do oktobra, odnosno u decembru moći će da se, ja ga tad pakujem i plasiram na tržište. Ma, trava ima 45 – 50. Da bi se proglasilo nešto brendom ili organskim, postoje pravila. Morali bi ministarstvo i stručne službe da proglase čitav taj prostor ekološki čistim, tako da je to ipak procedura“, kaže Milenko Arsenić. iz "Etno Arsenića".

Sa njom su već upoznati Dervenćani. Devet porodica ušlo je u postupak brenidranja nadaleko poznatog kalenderovačkog sira. U obliku kocke, težak više od kilograma, cijeđen u lipovim kalupima, več je proslavio derventski kraj, a do brenda ga dijele dvije godine, dok tehnolozi usklade procedure.