Odjekuje ponovo dječji plač prebilovačkim kamenjarom. Vratio se život u stradalno srpsko selo. Vratili su se Hercegovci na dva puta paljena i rušena ognjišta. Na pragu porodične kuće Dragičevića dočekala su nas nasmijana lica, žagor i dječiji neštašluci. Slavi se danas život i povratak. Slavi se krštenje jednogodišnje Sare. O povratku na rodnu grudu ovi mladi ljudi nisu mnogo razmišljali.
"Bio sam podstanar, živio u tuđem stanu. Sve me to pritislo bilo nisam mogao više da plaćam i odlučio sam da se vratim u Prebilovce da živim u svojoj kući i pokušam da stvorim neki normalan život", priča Nikola Dragičević.
U selu svega desetak kuća. Obnavljaju Prebilovčani kamen po kamen. Povratnike sa radošću dočekuje baka Olga. Za sve njih po starom običaju čuva parče domaće pogače i soli. Čuva i priče o stradanju duboko utkane u sjećanja.
"E moj sine nemoj me za to pitati. Pamti baba što niko ništa ne pamti. Od 41. do danas, sve je baba prenijela preko glave i evo ostala sam do sad u pameti, pa šta će biti od sad ne znam", priča baka Olga Dragičević, mještanka Prebilovaca.
Djeca u selu broje se na prste jedne ruke. Ali lani ih nije ni bilo. Sa svjetlošću kandila u Crkvi Svetog Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima vratila se kažu mještani i nada u život u ovom selu.
Srbi u Prebilovcima su uglavnom nezaposleni. Prioritet im je kažu da ožive imanja, razviju poljoprivredu i stočarstvo. Da djeca krenu u škole. I da život istinski zaživi na zemlji stradanja i zemlji vječnog života u kojoj počiva više od četiri hiljade kostiju mučki ubijenih Prebilovčana.
Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!
