Šef Srpskog pravnog tima Saša Obradović ocijenio danas je u Međunarodnom sudu pravde da od samog početka spora hrvatska tužba protiv Srbije podnesena sudu u vrijeme NATO bombardovanja izgleda cinično, jer su Srbi žrtve genocida u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko je nestručni i pristrasni svjedok, smatra Obradović.

Obraćajući se sudijama najvišeg suda Ujedinjenih nacija na engleskom jeziku Obradović je istakao da su Srbi žrtve genocida, iako je i dosta Hrvata propatilo tokom konflikta u Hrvatskoj.

"Nema sumnje da je mnogo i Hrvata propatilo u tom sukobu i ovaj slučaj je prilika za sve nas da se podsetimo i na njihovu tragediju. Međutim, rat u Hrvatskoj izazvao je teške patnje Srbima koji su suočavajući se sa separatističkim idejama tadašnjeg državnog vrha Hrvatske odlučili da osnuju sopstveni nacionalni entitet poznat kao Republika Srpska Krajina", rekao je Obradović.

Takođe je u ime Vlade i naroda u Republici Srbiji izrazio iskreno žaljenje za sve žrtve rata i zločina počinjenih tokom oružanog sukoba u Hrvatskoj.

"Svaka žrtva zaslužuje poštovanje i sećanje", poručio je Obradović na početku uvodnog govora na usmenoj raspravi pred MSP-om.

"Posmatrano sa istorijske tačke gledišta hrvatska tužba izgleda veoma neiskreno i čak cinično", rekao je Obradović.

On je podsjetio da je Hrvatska u prvobitno podnesenoj tužbi čak, pored navoda o teškim zločinima nad Hrvatima, tvrdila da je Srbija odgovorna za odlazak "hrvatskih građana srpske nacionalnosti", odnosno da je sprovela etničko čišćenje Srba. (Taj dio tužbe hrvatska je kasnije povukla.)

Prema njegovim riječima, građani Srbije uglavnom vjeruju da je hrvatska tužba lažna i vrsta istorijske ironije.

Obradović je 17 sudija Međunarodnog suda pravde podsjetio na užasne zločine počinjene tokom Drugog svjetskog rata u Jasenovcu, Jadovnu, Jastrebarskom i drugim zloglasnim logorima ustaša i ukazao da je u prilogu srpske protivtužbe opisano iskustvo srpskog naroda u nacistickoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i genocid počinjen nad Srbima, Jevrejima i Romima od 1941 do 1945.

On je takođe sudu ukazao da među Srbima i Hrvatima ne vlada samo "beskrajna mrznja", i da su oba naroda živjela u bratstvu decenijama, a da je prijateljstvo bilo posebno izraženo na kraju Prvog svjetskog rata, kada su hrvatski progresivni lideri odlučili da se pridruže Kraljevini Srbiji stvarajući tako jedinstvenu državu južnih Slovena.

On je istakao da protivnik Srbije u ovom slučaju nije ni hrvatski narod, ni hrvatska država, već hrvatski ekstremni nacionalizam.

Odgovarajući na navode hrvatske tužbe izrečene prošle sedmice na početku usmene rasprave, Obradović je ustvrdio da Hrvatska nije dala na sudu nijedan dokaz, dokument ili izjavu koja sadrži dokaz o postojanju zločina genocida na strani rukovodstva Republike Srbije, odnosno Jugoslovenske narodne armije (JNA ), ili Srba iz Hrvatske .

Obradović je ponovio stav Srbije da ne može biti odgovorna za djela i propuste koji su se navodno desili prije njenog osnivanja kao države, da odnosno prije 27. aprila 1992, kada je stvorena Savezna Republika Jugoslavija.

"Ovo je posebno značajno ako se ima u vidu da se ogromna većina incidenata opisanih u Hrvatskoj tužbi navodno dogodila 1991 , dok se veoma mali broj navodi da su nakon aprila 1992 . Navodi o ovim kasnijim incidentima ne može se uzeti, čak i prima facie, kao genocid" .

On je najavio da će Srbija tokom ovog postupka predstaviti sudu dokaze o masovnim ubistvima tokom operacije Oluja u avgustu 1995. kao i drugim zvjerstvima u tom sukobu, počinjenih s namjerom da uništi članove zaštićene grupe, u cjelini ili djelimično.

Šef srpskog pravnog tima je ukazao da su posljedice Oluje teške i trajne.

Prema evidenciji Centra za prikupljanje dokumentacije i informacije Veritasa , 1.719 Srba je ubijeno tokom i poslije operacije. Ukupno, ubijeno ili nestalo tokom citavog sukoba 6.361 etničkih Srba.

Komisija Republike Srbije za nestala lica još uvijek je u potrazi za više od 1.700 osoba nestalih tokom sukoba u Hrvatskoj, naveo je Obradović.

Prema Izvještaju Generalnog sekretara UN od 18. oktobra 1995, oko 200.000 krajiških Srba pobjeglo je iz regiona pod napadom hrvatskih vladinih snaga u avgustu 1995 .

Takođe je naglasio da su 1931. godine Srbi činili gotovo 20 odsto od ukupnog stanovništva Hrvatske u okviru Kraljevine Jugoslavije.

Prema popisu iz 2011. Srbi su sada na nivou od 4,36 odsto od ukupnog broja hrvatskog stanovništva. Trenutni broj etnickih Srba u Hrvatskoj je tri puta manje od njihovog broja u 1991.

Obradović se osvrno i na položaj Srba u Hrvatskoj danas, napominjući da je on i dalje ranjiv, uprkos što je odnos značajno poboljsan u mnogim oblastima, ukljucujući najviši politički nivo, saradnju u oblasti ekonomije i kulture.

Srbi u Hravstkoj su, kako je naveo, izloženi govoru mržnje. Table sa zvaničnim ćiriličnim pismom u opštinskim zgradama u nekoliko gradova nedavno su demolirane, dodao je on.

Takođe je podsjetio da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović u decembru 2012 , 17 godina poslije Oluje, javno priznao da hrvatski sudovi još nikoga nisu osudli za bilo koje pojedinacno ubistvo počinjeno u operaciji Oluja.

"Štaviše, Operacija Oluja još uvek se slavi u Hrvatskoj kao državni praznik. Zato će ovaj spor pred najvišim sudom na svetu pomoći da se obelodani tragedija srpskog naroda u Hrvatskoj", istakao je Obradović.

Nakon Obradovićevog uvodnog izlaganja sudu se u ime sprskog pravnog tima obratio kanadski profesor Vilijem Šejbs.

On je govorio o tumačenju Konvencije o genocidu u svjetlu presude u "bosanskom slučaju" iz 2007. godine i naknadne jurisprudencije međunarodnih sudova, koja je tu presudu uglavnom podržala i uzela je za svoj autoritet.

Kanadski profesor je pobijao kao neosnovan zahtev Hrvatske za šire tumačenje genocida od onog koji je sud imao u bosanskom slučaju, a koje Hrvatska danas smatra restriktivnim.