Nadžak-baba, nadžak-čeljade ili prosto nadžak izraz je za svadljivu, džandrljivu osobu (najčešće žensku) nezgodne naravi.
Naime, nadžak je staro i davno zaboravljeno oružje i oruđe, koje je bilo dio starinske bojeve opreme. U pitanju je hladno oružje na dugačkoj dršci, vrsta buzdovana koji sa jedne strane ima sjekiricu, a s druge dugačke uši ili mali čekić. Njime se nekad tuklo u bitkama, a zatim i grubo tesalo, cijepalo i kopalo.
“Sabljama joj sanduk sate-saše, nadžacima raku iskopaše”, stoji u jednoj narodnoj pjesmi.
Spajanjem riječi nadžak i baba (u pogrdnom značenju) nastao je u našem narodu izraz nadžak-baba.
Ovim izrazom se, dakle, označava žena naopake naravi, oštrokondža koja svojim zlim jezikom siječe i udara kao nadžakom.
.webp)
