Sloboda medija u BIH u posljednjih 12 godina nikad nije bila na nižem nivou, pokazuju istraživanja "Fridom hausa".
Tačna dijagnoza-djelimično smo slobodna zemlja. U kršenju medijskih sloboda prednjače političari, u stopu ih slijede vlasnici medija i finansijski centri moći-gdje počinje uticaj jednih, a završava se drugih, teško je razaznati. Pa ipak, građani više vjeruju medijima nego institucijama.
“ Za pohvalu je što građani smatraju da novinari poprilično dobro rade svoj posao, vjeruju medijima, a najmanje političarima, krive političare da imaju najveći uticaj i krše prava medija. To vjeruje više od 70% građana u BIH”, rekao je Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.
Čvrst stav i odlučnost da se istina istjera na čistac međutim često pod pritiscima padaju u drugi plan. Uz sve to njeguje se i senzacija. Za to je krivo okruženje, ali i novinari koji pristaju na ustupke, kažu stručnjaci.
“ Imamo tu ludu, rekla bih tabloizaciju i estardizaciju novinarstva. Vidimo koje su forme dominantne, novinari i mediji trče za gledanošću, za kvotama , a vidjeli smo koji su to sadržaji najgledaniji", rekla je Tanja Topić, predstavnik Fondacije Fridrih Ebert i politički i medijski analitičar.
Uz sve to brojni novinari jedva sastavljaju kraj s krajem, rade na crno, malo čitaju i rade na sebi. Ucjenjeni i loše plaćeni, mnogi se prisiljeni da se povuku iz posla. To jeste slobodan izbor, ali je pogubno za slobodno novinarstvo, tvrde u novinarskim udruženjima.
“Trebalo bi da svako od nas ima neke svoje stavove svoju uređivačku politiku od kojih ne odustaje i koje i treba da jasno predoči poslodavcu kad razgovara o uslovima rada- ja to i to ne želim da potpisujem, da potpisujem tekstove koji promovišu diskriminaciju”, rekla je Milkica Milojević, predsjednik udruženja “BH novinari”.
Ono što ipak ohrabruje je da, čak 92% građana smatra da ne postoji nikakvo opravdanje za napad na novinara, što je kažu novinari, veliki kapital.
