Razmišljao sam da prodam kuću i da selim odavde. Ovo je nepodnošljivo. Kaže Taib Kovačević, mještanin Blažuja čija se kuća nalazi stotinjak metara od prihvatnog centra za migrante u ovom naselju.
Ono što kaže Taib, misli i većina njegovih komšija. Od decembra prošle godine, kada su migranti s Vučjaka kod Bihaća prebačeni u Blažuj, oni nemaju mira. Njihov život se drastično promijenio.
Pijani se tuku
– Oni po cijelu noć hodaju kroz naša dvorišta. Lome, uništavaju. Budu i pijani pa se tuku. Ovo više nije normalno – pojašnjava Kovačević.
U kuću Zije Kovačevića su nekoliko puta provaljivali.
– I šta da sam ja bio tu? Sigurno je da bih branio svoju imovinu i porodicu. I treba da padne mrtva glava zbog nečije nebrige. Onaj ko ih je doveo ovdje treba i da brine o njima. Bojimo se za svoju djecu. Sve ono što je prije bilo normalno, sada nam je postao izazov, pa čak i odlazak do trgovine – dodaje Zijo Kovačević.
S druge strane kampa u Blažuju ne postoji ograda. Tako migranti nekontrolisano mogu izlaziti u svaka doba. Ali i ulaziti.
– To se konstantno događa. Policija je ispred kampa, ali oni se brinu samo za javni red i mir na kapiji. A to što migranti hodaju po naselju kako im volja, to nikoga nije briga – kažu oni.
Ograda i voćke Irfana Brajine su u potpunosti polomljene i uništene.
– Vidio sam da u Bihaću ljudima pale kuće, pljačkaju, kradu. Ko će to ovom narodu nadoknaditi? Neće niko. Neko želi napraviti situaciju da mi uzmemo pravdu u svoje ruke i da se mi s njima obračunavamo – odlučan je Brajina.