Vršnjačko nasilje postala je tema koja je sve više zastupljena u društvu, ali i medijima. Nažalost, u posljednje vrijeme sve češće susrećemo se sa medijskim natpisima gdje je određena grupa učenika maltretirala nekog drugog đaka i tako u krug.
Nedavni slučaj u Republici Srpskoj, možda najpoznatiji, bio je onaj koji se desio u osnovnoj školi u Nevesinju gdje je grupa dječaka maltretirala i tukla školskog druga dok su druga djeca snimala taj nemili događaj i postavila ga na Youtube.
Razgovarali smo sa psiholozima te pokušali da saznamo zašto je ovo sve češća pojava, šta dovodi do toga da djeca sve češće svoje nesuglasice rješavaju nasiljem te na koji način se može spriječiti vršnjačko nasilje.
„Vršnjačko nasilje nije pojava novijeg datuma. Vršnjačkog nasilja je bilo u prošlosti, prisutno je i u sadašnjosti, a uzimajući u obzir ljudsku prirodu, stil života i rada, biće prisutno i u budućnosti. Ono što se protokom vremena mijenja jesu oblici vršnjačkog nasilja“, rekla je za ATV portal prof. dr Sanja Radetić Lovrlić.
Dodaje da je nekada najčešće bilo zastupljeno fizičko nasilje, dok je danas sve više cyber nasilja, kao i socijalno ili relaciono nasilje koje se najčešće odvija putem društvenih mreža, a ona često nisu vidljiva i jasno dostupna, te se zbog toga u manjem stepenu mogu pravovremeno otkriti.
„Ne postoje egzaktni podaci o stopi vršnjačkog nasilja u Republici Srpskoj. Prema procjenama i na osnovu uvida u podatke dobijene od strane nadležnih ustanova stopa vršnjačkog nasilja se ne procjenjuje kao visoka ili kritički visoka. To svakako ne znači da nasilje nije prisutno u društvu, školama, susjedstvu, u porodicama i domovima i da ne trebamo biti posvećeni aktivnostima koje doprinose njegovom smanjenju“, kaže Radetić Lovrić.
Po mišljenju ove doktorice, razlozi za vršenje nasilja se nalaze u samoj ličnosti i naučenom ponašanju u društvu.
„Neuspostavljanje granica i kontrole u dječijem ponašanju, kao i neuspostavljanje emocionalnog toplog odnosa, otvorene i stalne komunikacije na relaciji dijete-roditelj su važni uzročnici nasilja“, tvrdi ona.
Radetić Lovrić kaže da porodice, roditelji i staratelji koji ne uspijevaju da uspostave dobar odnos i kontrolu ponašanja svoje djece su upravo one koje nemaju autoritet i često su popustljivi.
Navodi da život djeteta zna biti ispunjen različitim stresovima i nekontrolisanim životnim iskustvima, te da to često može biti razlog zbog kojeg dijete ne može zadovoljiti svoju potrebu za sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem pa nasilje postaje njegov način suočavanja sa životom.
Savjetuje da djecu treba od malih nogu emocionalno opismenjavati, a to znači učiti ih da prepoznaju svoje emocije i da se nose sa njima.
„Sa djecom treba razgovarati, otvoreno, bez osuđivanja njihovih stavova o svemu što je značajno za njihovo odrastanje. Djeci treba uspostaviti granice dozvoljenog i jasno ih naučiti šta su prihvatljivi, a šta neprihvatljivi načini ponašanja, kao i koje posljedice dolaze ukoliko se neprihvatljivo ponašaju“, rekla je prof. dr Sanja Radetić Lovrić.
Kao jedno od preventivnih načina sprečavanja vršnjačkog nasilja i boljeg ponašanja djeteta, ova doktorica kaže da prosvjetni radnici i roditelji treba da budu partneri i da rade sa djecom na rješavanju problema sa kojima se suočavaju.
Po njenom mišljenju, vršnjačkog nasilja će biti i u budućnosti, ali da će se vrste mijenjati u skladu sa savremenim tokom razvoja društva.
„Oblici nasilja će postati drugačiji u odnosu na prethodni period, više će ga biti u virtuelnom prostoru, nego realnom svijetu, ali će ti oblici nasilja biti svakako manje vidljivi“, kaže Radetić Lovrić.
Zato je, navodi ona, veoma važno da se svi mi od najranijih dana učinimo otporni na stresove života, te da kroz emocionalno topao odnos sa roditeljima steknemo dovoljno samopouzdanje da ne postanemo žrtve nasilja niti nasilnici.
