Imala je samo deset godina kada je sa čitavom svojom porodicom odvedena u Jasenovački logor. Od početka avgusta 1942. godine pa do kasne jeseni Dobrila Kukolj preživjela je strahote i mučenja. Iako je prošlo više od 7 decenija sjećanja su, kaže, još uvijek svježa, skoro opipljiva.
"Ili si spavao u vodi, ili si zijevao kao ptić, ili si tražio mater koju su odveli na prinudni rad, ili sam vukla sestru koja je mlađa pet godina, ili sam bježala da me ne odvedu na ciglanu", kaže Dobrila Kukolj, predsjednik Banjalučkog udruženja Logoraša Drugog svjetskog rata.
U jasenovačkom logoru ubijeno je 20 članova njene porodice i zato će, kaže Dobrila, uvijek pričati o tome. Nakon završetka rata ostala je siroče, pa je smještena u dječiji dom odakle je završila nižu gimnaziju, a nakon toga nastavila je školovanje u Banjaluci. Svoju tešku životnu priču podijelila je sa studentima i profesorima Filozofoskog fakulteta u Banjaluci.
"Uspjeli smo, zahvaljujući prije svega dobroj volji gospođe Kukolj da upriličimo jedno lično svjedočenje i obraćanje našim studentima, ali zaposlenim i rukovodstvu fakulteta koje je zainteresovano za današnji događaj da na ličnom primjeru i ličnoj životnoj priči pokažemo te najtragičnije događaje iz istorije srpskog naroda u 20. vijeku", kaže Nikola Ožegović, istoričar i teolog.
Na osnovu prvih ekshumacija koje je uradila državna komisija Federativne Narodne Republike Јugoslavije zaključeno je da je u jasenovačkim logorima nestalo 500 hiljada Srba, 80 hiljada Roma, 32 hiljade Јevreja i nekoliko desetina hiljada antifašista različitih nacionalnosti. Međutim, u memorijalnom kompleksu Јasenovac koji danas pripada Hrvatskoj, kao žrtve se navode samo oni koji su identifikovani, odnosno 83.145 ubijenih. Među stradalima, za 1.337 dana postojanja logora Јasenovac, bilo je više od 20 hiljada djece.
