Tri decenije Radiša Stefanović, iz okoline Kruševca, dolazi orezivati voćke u potkozarske voćnjake. Tu je upoznao i suprugu, dobio djecu, jedno vrijeme živio. Sada dolazi na privremeni rad u Podgradce. Kaže da mu se isplati. Dobra je dnevnica.
"Oko 40-tak eura i tako, to je to 30, 40, 35 i tako. Do kad boravite u ovim krajevima? Mi boravimo dva mjeseca. Mi u ovo vreme nemamo posla kod kuće, kod nas se još ne radi ništa, i onda se isplati, da ne bi boravili dokoni", kaže Radiša Stefanović.
Odlična je dnevnica, kaže i Ljubiša Stojaković iz susjednih Trebovljana. On radi kod komšije i kaže da na uslove ne može da se požali.
"Radimo kod domaćina ljudi tu uvijek imamo dva obroka, pauzu, još jednu između obroka. Može se zaraditi 60-70 maraka. Ništa nije teško naučiti samo ako se ima volja. Ljudi nauče da voze avion", kaže Ljubiša Stojaković iz Trebovljana kod Gradiške.
Nije teško naučiti ali malo ko hoće, kaže voćar Nikola Vukota. Priča da je prilično teško naći ljude koji bi na dnevnicu pomogli u voćnjacima. Nikolu smo zatekli u rezidbi. Pomažu mu sin i jedan radnik. Voće je posađeno na oko sedam hektara pa bi valjala još koja ruka da pripomogne.
"Cijena rada varira, od struke koliko je stručan rezač tolika mu je i cijena rada od 50, 60, 70 čak i do 80 maraka. Po preporuci, preporuči Marka Markovića, taj je dobar rezač, slobodno možeš ga uzeti i to je to. Koja cijena, onda se dogovara cijena", kaže Nikola Vukota iz Trebovljana kod Gradiške.
Ni dobre dnevnice nisu garancija da će biti dovoljno ruku za rezidbu, pa se voćari snalaze. Često moraju da zovu ljude iz Srbije.
"Imaju kod nas obezbjeđeno spavanje, hranu i imaju dobru dnevnicu od 40 evra. Mislim da je to malo prejaka dnevnica za ovo naše kako se nalazimo u teškoj situaciji i jako lošoj prodaji", kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara.
U potkozarskim voćnjacima ovih dana najčešće se čuje zvuk voćarskih makaza. Voćnjaci čekaju da budu orezani, tačnije šest miliona stabala čeka svoj red da im iskusni rezači skinu zimsko ruho.
